DRUŠTVO SLAJDER
ISPOVIJESTI: Rulet je rak rana današnje omladine
Ovog puta donosimo priču sa bivšim konzumentom kokaina i dugogodišnjim kockarom (identitet poznat redakciji nap.a.). Danas kada se nalazi na liječenju i na programu je odvikavanja kaže da je dotakao samo „dno života“ te da nije imao puno izbora prilikom donošenja odluke da li da nastavi sa takvim životom ili ne.
-Moj sunovrat, kako to danas vidim, počeo je još u doba adolescencije. Iako potičem iz „obične“ porodice srednjeg imovinskog statusa potpao sam pod uticaj sredine i društva i krenuo pogrešnim putem. Bile su to te nesrećne „devedesete godine“ kada je važno bilo biti primijećen,„okićen“ zlatnim nakitom, dobrom garderobom i oružjem. Škola me nije interesovala zbog čega sam i izbačen u trećem razredu srednje, nijesam nastavio vanredno već ono takozvano „ulično“ školovanje. Roditelji su pokušavali da me „vrate“ ali bez uspjeha. Iako sam bio maloljetan nosio sam pištolj i u nekoj potpuno bezazlenoj svađi sa vršnjakom ga upotrijebio. Za to sam „platio“ dugogodišnju zatvorsku kaznu – počinje on svoju ispovijest za Montenegro magazin. Umjesto da ga boravak u zatvoru osvijesti on mu, kako kaže, donosi samo inspiraciju za razvijanje kriminogenih pomisli.
-Tamo sam napravio kontakte koji su mi „pomogli“ da nakon izlaska nastavim sa starim tačnije joj gorim životom. Pošto nije bilo govora o normalnom zaposlenju i neko radnom angažmanu počeo sam da dilujem drogu, da je konzumiram a kasnije i da kockam. Punih petnaest godina bio sam zavisnik od opojne droge kokaina i ruleta – kaže on navodeći da su „rulet i kocka rak rana današnje omladine“.
On svoj problem zavisnosti od kokaina negdje stavlja u drugi plan ističući da mu je, ustvari, kocka oduzela sve.
-Gledao sam ljude koji se muče gubeći plate, stanove, kuće i pozajmljuju novac ne bi li pokušali da „vrate“ izgubljeno i mislio sam da se meni to ne može desiti. S obzirom da sam od prodaje narkotika zarađivao ogroman novac i da sam se kretao u društvu raznoraznih profila ljudi među kojima je najviše bilo kockara počeo sam i ja sve češće da budem posjetilac kockarnica. Imao sam novac koji tada nisam znao gdje da potrošim osim na ruletu. Nakon par godina kockanja po tuđim, odlučio sam da otvorim svoju malu kockarnicu. To je bila katastrofalna odluka. Kockanje u kombinaciji sa konzumiranjem kokaina je ravno smrti jer se dešavalo da ne mogu da spavam po tri četiri dana – prisjeća se naš sagovornik.
On se oženio i stvorio porodicu ali mu ni oni nisu bili dovoljno dobar motiv da se zaustavi ranije.
-Porodicu sam obezbijedio u materijalnom smislu ali sam propao u svakom drugom i taj teret kako su godine odmicale nisam mogao više da nosim. Porodica je uz mene, iako osjećam da sam im nanio mnogo bola i patnje – kazao je on.
On navodi da je nekoliko puta pokušao i tražio pomoć od zdravstvenih institucija među kojima je i bolnica za duševne bolesti u Kotoru ali da ništa nije dalo rezultate.
-Tamo bih boravio po desetak dana, pijući razne doze tableta za smirenje a onda odmah po izlasku se vraćao staroj priči. Poslije četvrtog takvog tretmana ljekar iz Dobrote me upoznao sa postojanjem Centra za rehabilitaciju na Kakarickoj gori i zahvaljujući tome sada sam tu nekoliko mjeseci. Osjećam se bolje i vjerujem da ću odavde izaći drugačiji sa jasnijim motivom za ozdravljenje – objašnjava on.
Na kraju razgovora poručio je da je važno reći i uticati na omladinu upućujući ih na značaj obrazovanja i bavljenja sobom na ispravan način.
-Važno im je pričati da je bolje imati i dvojke u školi nego biti na ulici i praviti se važan u nekom lošem okuženju. Lažni sjaj novca i garderobe, izlazaka i praznih priča nikome ne može donijeti dobro. Nažalost ja sam to morao da saznam na ovaj način a volio bih da bar na ovaj način nekome ukažem na posljedice pogrešnih izbora – kazao je na kraju razgovora.
I.M.
(Tekst objavljujemo u okviru projekta ,,Reci NE svim oblicima zavisnosti“ podržanog od Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija)
