GLEDAJUĆI KROZ PROZOR STANA: Šerbedžija se sjetio anegdote Voja Stanića

Crnogorski velikan Vojo Stanić juče je proslavio 98. rođendan. Njega se, gledajući kroz prozor riječkog doma, sjetio sinoć još jedan velikan, Rade Šerbedžija.
– Ovo je moje omiljeno mjesto u našem stanu, u riječkome. Sjedjeći ovdje kraj prozora, obično tu nešto pišem, gledam kroz prozor, gledam u ovo naše austrijsko-bečko-hrvatsko pozorište, zamišljam razne stvari, posmatram život kroz prozor. Kad se sjetim toga, sjetim se jedne divne priče velikog slikara našeg, crnogorskog, Voje Stanića i moje velike izložbe u Beogradu. Na izložbu je došao čuveni slikar Mića Popović i sad Vojo priča i kaže meni: ,,Mića kaže: ,,A, Vojo, kako su ti divne slike. Ja želim imati jednu od tvojih slika.” A Vojo kaže: ,,Ma, gospodine Popoviću, pa Vi ste najveći slikar u Jugoslaviji. Ne mogu Vam ja dati svoju sliku, ali, ima kod mene u Herceg Novom gore, ja u mojoj kući imam mali atik i vidite, ovdje onako jedan prozor i onda ja kroz prozor stojim ovako, gledam prazno more i slikam. Slikam tamo barke, gradove, polja, cvijeće, ljude. Tako Vi dođite na moj prozor i napravićete najljepšu sliku na svijetu.” – ispričao je Šerbedžija, kroz smijeh.
Onda je rekao da je supruga Lenka prodala stan u Rijeci u kojem se u tom trenutku nalazio.
– Juče je bio 2.2.2022. Važan dan. Jedan u hiljadu godina. Kao što je vjerovatno bio 1.1.1011. i razmišljam kako ti dani prolaze i vrijeme i razmišljam šta će se desiti 2222. Nakon dvesta godina. Koja će to imena iz našeg svijeta, koje znademo, koja su zvučna, koja su slavna, preživjeti. Koga ćemo se sjećati? Koga će se sjećati? i mislim kako sve tako brzo prolazi, kao tren, kao san, kao što kaže Prospero, kao san da život prođe, jedan trenutak i mislim u sebi pa zašto ljudi onda žele da grabe, da otimaju, da imaju, da su agresivni, da mrze, da ratuju, da ubijaju, kad sve tako brzo prolazi i samo se sjetim stihova Tina Ujevića ,,Sve će ove stvari još jedanput doći, kao što su bile i kako su prošle i ti divni dani i te blage noći i ljubavi naše čedne, strasne, dobrodošle. Sve će ovo još jedanput doći. I nakon tisuće i tisuće i tisuće godina opet ćemo naći isti osmijeh onaj, isti pogled onaj, blagi i domaći.” Zato, volite se ljudi – poručio je Šerbedžija, otvorivši prozor riječkog stana.

B.R.