Predstava ,,Konji ubijaju, zar ne?”, po tekstu Maje Pelević, a u režiji Kokana Mladenovića, premijerno će biti izvedena 19. maja i 20. maja u Velikoj sali KIC-a ,,Budo Tomović”, sa početkom u 20h, saopšteno je iz PR službe Gradskog pozorišta Podgorica.
Povodom premijernog izvođenja održana je konferencija za novinare na kojoj su govorili direktor Gradskog pozorišta Stevan Koprivica, umjetnički direktor Dušan Kovačević, reditelj Kokan Mladenović, koreograf Miloš Isailović, glumci Emir Hadžihafizbegović, Marija Đurić, Omar Bajramspahić, Vanja Jovićević, Goran Slavić, Jelena Simić, Dejan Đonović, Branka Femić Šćekić, Vukan Pejović, Katarina Krek i Željko Radunović.
Na početku se obratio Stevan Koprivica, direktor Gradskog pozorišta Podgorica.
– Radi se o izuzetnom poduhvatu u umjetničkom i estetičkom smislu. Svi se vi sjećate znamenitog Kabarea Boba Fosija i mjuzikla ,,Sav taj džez”, gdje se kroz formu mjuzikla govori o najbolnijim i najstrašnijim stvarima. Ako je Kabare bio priča o fašizmu a kroz formu mjuzikla, pa i drugi njegov mjuzikl, o tragičnoj sudbini umjetnika ispričan, opet kroz prividnu ležernost mjuziklovsku, evo nas pred jednom sličnom formom. Kad se naizgled kroz glavnu ulogu, kroz jednu formu rijalitija, kroz nešto što svakodnevno gledamo a čini nam se da je glamurozno, da je ležerno govori o mnogo aspekata beznađa našeg društva – rekao je Koprivica.
Ovo je predstava, dodaje on, sa jakim društvenim angažmanom, sa jakim i bolnim društvenim rezovima.
– Najveća vrijednost predstave, uz ono što su Kokan, Maja i Miloš uradili jeste igranje ansambla Gradskog pozorišta Podgorica uz gosta Hadžihafizbegovića. Ponosan sam na ansambl koji inače pripada samom vrhu regionalnog pozorišta, a čini mi se da ova predstava to i dokazuje jer svi elementi teatarskog izraza su sadržani u ovoj predstavi igranje, pjevanje i gluma, a i svi žanrovi su negdje sublimirani ovdje. Još jednu stvar, ne mogu da se oduprem od sinoćne kontrolne probe, ne mogu da se oduprem asocijaciji na Splav meduza i molim vas da to budete imali na umu kad budete gledali predstavu – istakao je Koprivica.
Nakon Koprivice obratio se umjetnički direktor Gradskog pozorišta Podgorica Dušan Kovačević.
– Ovaj komad izabran je baš iz razloga što je i u vrijeme nastanka ovog romana, tadašnji sistem toliko uništavao uopšte čovjeka i na razne načine uticao na njega, a sa druge strane čovjek se borio svim sredstvima da preživi i zaradi koru hljeba. Danas, mi živimo u gorem i surovijem vremenu, u vremenu koje je izrodilo neke ljude koji su vukovi ili Veliki brat drugim ljudima. Zato je i ovakav koncept, dok neki uživaju u jelu i piću i predstavljaju metaforu visokog sloja ljudi preko puta njih mali čovjek se bori za svoju egzistenciju. To je ono što mi u Gradskom pozorištu i radimo u protekloj sezoni. Bavimo se temama čovjeka. Predstava je kompleksna u svakom pogledu i produkcijiski i glumački – kazao je Kovačević.
Reditelj predstave Kokan Mladenović istakao je da se ovoliko posvećen ansambl rijetko danas može sresti, ali i apelovao da se konačno završi podstanarski život Gradskog pozorišta Podgorica.
– Pretpostavljam da znate roman, ako ne roman onda barem film i da će vam ta komparacija biti jasna kada gledate tu savremenu verziju koju je Maja Pelević napisala, u duhu današnjeg vremena gdje priča o savremenom rijalitiiju, za razliku od ovih naših rijalitija gdje učestvuje šljam društva koji je skupljen da nam ogadi život i sve vrijednosti u koje vjerujemo, u ovom našem rijalitiju učestvuju neki čestiti ljudi kojima je to jedini način da prežive. Surovost te priče će uvijek biti dovoljno metaforična da shvatimo da rijaliti nije samo neki program vezan za ovu predstavu nego da čini i našu svakodnevnicu i državu u kojoj živimo, gdje nam uvijek neko obeća prosparitet velike nagrade, gdje se traži maksimum vašeg davanja a na kraju budete poniženi, odbačeni i uništeni. Navikli smo da vjerujemo mefistofelovskim vođama, kao što je Emirov lik a na kraju uvijek završimo kao neko izrabljeno stado – istakao je Mladenović.
Ova tema je, kazao je on, dio opšte kulture.
– Moja najveća impresija je ansambl Gradskog pozorišta Podgorica. Izabrani su kastingom. Rijetko znamo da prepoznamo i poštujemo nešto veliko i značajno, a njihov kvalitet ogroman, način na koji pristupaju radu, odgovornost, požrtvovanost i spremnost da se iznurujuće radi jedna ovako bolna tema je fascinantna i na širim prostorima od naših. Volio bi da više piše o njihovim kreacijama i njihovom radu jer to jeste nešto što se rijetko srijećei. Imate fantastično pozorište a imate i jednu paradoksalnu činjenicu da to pozorište radi u neuslovima, nedostojnim da se napravi toliko angažmana, toliko talenta. Ako postoji moj apel jeste da vaša ministarstva, nove vlasti, stare vlasti, poziciona opozicija, opozaciona pozicija ili koji god oni bili uzmu malo pameti pa završe zgradu – rekao je Kokan Mladenović.
Za koreografiju i scenski pokret zadužen je Miloš Isailović, jedan od najboljih igrača savremenog plesa i klasičnog baleta na svijetu.
– Izuzetna mi je čast i iskustvo prvenstveno da radim sa već sada mojim prijateljima, pa onda mojim saradnicima i zahvaljujem se svima. Bilo je nesvakidašnje iskustvo jer glumci nisu profesionalni plesači, ali su pristupili vrlo profesionalno i dali mi se bezuslovno, od jutra do mraka. I sve ćete to vidjeti na premijeri – kazao je Miloš Isailović.
Emir Hadžihafizbegović rekao je da je počastvovan pozivom da igra u ovom teatru.
– Ima neka lijepa veza između mene i Crne Gore i zaista se ne osjećam kao gost. Utisak mi je da su ovdje zaista fantastični ljudi, toliko posvećeni onome što rade. Pozorišta jesu pogođena COVID situacijom, ali kao da postoji neka mistična pozicija iz koje se radi na atrofiji kulture i emocije. Odlučiti se raditi u ovim uslovima je ozbiljan podvig a igrati i dati joj život je fascinantna stvar na nivou senzacije – istakao je Hadžihafizbegović.
Vjerujem dodao je on, u ovaj projekat.
– Mislim da je neobičan, nov moderan. U jednom trenutku vi, kao konzument izgubite potpuno osjećaj da i mi koji radimo to, da se bavimo iluzijom. Sudar realnog i iluzije, što teatar i jeste se potpuno izgubi i ovdje imate 100 ljudi koji će nama duvati u tjeme a i mi njima. Teatar je jedna priča koja nije do kraja osviještena koliko je bitna i koliko može da mijenja mentalno ljude. Teatar može promijeniti društveni kontekst ali ako se ozbiljno shvati uloga teatra. Molim i vas medije da dade prostora nama koji radimo u pozorištu i generalno onima koji se bave umjetnošću. Kultura je jedini spas u društvima u kojima živimo, u kojima su srušeni sistemi vrijednosti – rekao je Hadžihafizbegović.
Istakao je da ,,svi hodamo kao Džek Nikolson u filmu Let iznad kukavičjeg gnijezda i čekamo nekog indijanca da podigne česmu i razbije prozor.”
– Mi moramo biti ti indijanci koji će to uraditi. I ova predstava je do te mjere intrigantna, bolna i potresna, a scene će vas natjerati na razmišljanje. Čim se otvori problem domaći zadatak je urađen, ako natjera na razmišljanje i promjenu onda je to trijumf teatra i kulture – kazao je Emir Hadžihafizbegović.
Marija Đurić i Omar Bajramspahić u predstavi plešu zajedno, pod rednim brojem 13.
– Vjerujem u ovaj projekat još od prvog dana kastinga, a onda smo imali jedan prilično lijep proces. Ono što molim naše pozorište je da nam obezbijedi da igramo ovu pedstavu često kako bi smo je punili životom. Ostaje na nama da do premijere damo svoj maksimum i uživamo u ovome – kazala je Marija Đurić.
Bajramspahić je zahvalio upravi, ,,najveću zahvalnost dugujem Kokanu Mladenoviću, od prvog dana kastinga pa do danas.”
Vanja Jovićević i Goran Slavić tumače likove Ljepotice i Mornara.
– Želim samo da kažem da mi je veoma drago što sam dio jednog ovako nevjerovatnog procesa i što sam imala priliku da upoznam ove ekstremno talentovane ljude i da radim sa njima na čelu sa Kokanom Mladenovićem – kazala je Jovićević.
Slavić je rekao:
– Prije svega bih se zahvalio supruzi i kćerkama koje jedva čekaju da dođem kući poslije više od mjesec i da ih zagrlim. Naravno, kolegama i drago mi je što radim sa njima i što imam takve prijatelje, kolege, ljude, lavove pored sebe. Vidimo se na sceni.
Branka Femić Šćekić i Vukan Pejović u predstavi nastupaju pod rednim brojem 10, tumačeći likove Majke i Sina.
– Biću neskromna, mislim da imamo priliku da napravimo pametnu, duhovitu, emotivnu predstavu zbog toga što su takvi ljudi koji su je stvarali. Zahvaljujem se svim kolegama. Žao mi je što nam je premijera 19. maja, zato što će to značiti da nećemo imati tako intenzivne susrete, probe i rad kao prethodnih mjesec ipo – kazala je Femić Šćekić.
Pejović je istakao da mu je bilo zadovoljstvo da radi sa ovakvim timom.
– Sa nekima sam radio do sada, a sa nekima prvi put. Ovdje se osjećam kao kod kuće. Želim da se zahvalim upravi Gradskog pozorišta što mi je dozvolila da radim kasting za ovu predstavu, kao i svima koji su dio projekta – kazao je Pejović.
Likove Oficira i Domaćice tumače Katarina Krek i Željko Radunović.
– Ovo što čujete sada da se glumci zahvaljuju jedni drugima nije bez osnova, vrlo je opravdano. Jer zaista rad na ovom izuzetno kompleksnom i zahtjevnom projektu iziskivao je mnogo, mnogo pozitivne energije koja je bila neophodna da bi se ovo izguralo do kraja na kvalitetan način. Svi oni koji su učesnici projekta pravi su srećnici, jer zaista je dragocjeno iskustvo i jedan sjajan rad koji će ostati trajno zapisan u svima nama – kazao je Radunović.
Krek je izrazila želju ,,da imamo više projekata koji će biti ciljano angažovano birani, a istovremeno da nam pruže priliku da širimo svoje kapacitete i zbilja rastemo.”
– Važno je, baš u ovim godinama, nakon korone i cijelog tog kapitalizma koji je doveden u pitanje, osvrnuti se na onog malog čovjeka koji je najčešće zaboravljen – kazala je Katarina Krek.
Jelena Simić i Dejan Đonović tumače likove Trudnice i Muža.
– Ovaj ansambl zna i pojedinačno i kolektivno neku svoju vrijednost i posvećenost teatru. Da li je to otišlo negdje dalje ili nije ne znam, mislim da jeste bitno ali nama lično ne toliko ako nije i vama. Prostor pobune je sve uži i uži, ne znam globalno kada se gleda koliki je on. Ali ako ne mogu da vjerujem da je u pozorištu on moguć i da je to prostor kojem treba da služi, onda ne mogu da vjerujem u pozorište i njegovu moć. U pozorištu je sve moguće u životu nije. Zajednički smo uradili nešto u čemu smo svi uživali i osjetili se da možemo da budemo ,,Ratnji konj”, onaj ko je gledao film znaće o čemu pričam. Bez ikakve lažne skromnosti, bilo kakvog uljepšavanja i sakrivanja, mi smo napravili nešto što mora da se igra I vjerujem da ćemo ga igrati sledećih dvadeset/trideset godina” – kazao je Đonović
Simić je rekla da ,,jedino na šta imamo da se oslonimo je jedni na druge i na naš rad, talenat i zalaganje i mislim da zbog toga i imamo dobre rezultate rada.”
– Ovi naši neuslovi su već toliko opjevani. Hvala cijeloj autorskoj ekipi što su došli da rade sa nama u ovim neuslovima i uz sposobnost i znanje podigli ovo na veći nivo. Mislim da je to ono što nam ostaje da imamo za dalje – kazala je Simić.
Dramaturgiju predstave uradila je Maja Pelević, za scenografiju je bila zadužena Andreja Rondović, kostimografiju Lina Leković a za muziku Irena Dragović. Muziku izvodi bend Banny the dog, navodi se u saopštenju PR službe Gradskog narodnog pozorišta.