MAGAZIN SLAJDER

JELENA DUBLJEVIĆ U OGLEDALU: Djetinjstvo me asocira na sreću

Današnja gošća rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je reprezentativka Crne Gore i košarkašica turskog Elazig Il Ezel Idarespora Jelena Dubljević.
Rođena je u Nikšiću. Imala je, kako kaže u ovom razgovoru, srećno djetinjstvo, ispunjeno iskrenim druženjem. Primjećuje da se djeca više ne druže, ne igraju se i da su na telefonu, pa stoga nisu niti fizički aktivna ni snalažljiva.

Dubljević karijeru počinje sa 15 godina, 2002. u timu Budućnosti za koji igra do 2006. Put je iz Podgorice vodi ka španskoj Godelji, gdje nastupa za Ros Kazares, a onda i Rivas do 2010. Iz Španije odlazi u Francusku gdje u Tarbu igra za Tarb Žesp Bigor. Vraća se u Rivas 2011, a nakon toga odlazi za Rusiju gdje u Orenburgu 2012. oblači dres Nadežde Orenburga. Iz Rusije 2014. dolazi u Tursku, istanbulski Galatasaraj. Životni i karijerni put odvode je 2016. godine u Los Anđeles, gdje igra za L.A. Sparkse i sa njima osvaja šampionski prsten. Upravo je, ističe u ovom razgovoru, život u Los Anđelesu nešto što će uvijek pamtiti.
Vraća se u Tursku, ovoga puta u Kajzeri, gdje nastupa za AGU Spor, a 2017. slijedi povratak u Galatasaraj. Godine 2018. odlazi u Kinu gdje do 2020. igra u dresu Šangaj Sordfiša. Turska je nakon Kine njeno boravište gdje sada bilježi jednako uspješne nastupe u Elazigu.
U dresu Crne Gore Jelena Dubljević nastupa od 16. godine. Već tada, 2003, sa U16 selekcijom osvaja zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Turskoj. Srebro će zasijati 2005. na Svjetskom prvenstvu u Tunisu, sa U19 reprezentacijom. Sa seniorskim timom izborila je plasman na Evropsko prvenstvo ove godine u Španiji i Francuskoj.
U poslu insistira na profesionalnosti i lojalnosti.
Smatra da bez iskrenosti i povjerenja nema prave ljubavi.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na sreću. Na iskreno druženje, na nešto što danas ne mogu da vidim. Djeca se više ne druže, ne igraju se, danas su djeca na telefonu i tačno možete da vidite da nisu fizički aktivna, nisu snalažljiva.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Naravno da se sjećam, prva stipendija od 50 eura i sjećam se da sam za to kupila ,,fila” duksericu.
Na čemu insistirate u poslu?
– Profesionalnost. Lojalnost, uvijek maksimalno zalaganje. Jer mislim da je to jedini put do uspjeha.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Ne mogu reći za sebe da gledam previše filmove, gledam više neke kratke serije na Netfliksu. Uglavnom nešto što me opušta, mada volim i dokumentarce.
Koje jelo najviše volite?
– Veliki sam gurman, tako da nemam omiljeno jelo. Ali, ako bih već morala da biram čemu ne mogu da odolim, to su majkine palačinke.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Iskrenost. Povjerenje, svaki odnos se gradi i ,,zaliva”. Čuva. Tako da bez toga mislim da nema prave ljubavi.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Vinsent Van Gog. Pa, jer je bio drugačiji, kao i svi najveći umjetnici. Ali, tako malo godina a toliko djela i na kraju uzeti sebi život.
Putovanje koje pamtite?
– Pa, toga je bilo mnogo, ali možda život u L.A-u je nešto što ću uvijek pamtiti i rado ga se sjećati.
Pjesma Vašeg života je?
– Nemam je. Sve zavisi od raspoloženja u kojem se nalazim, ali Oliver je omiljeni i sve od njega.

Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva