ART SLAJDER

ŽELJKO VASIĆ U OGLEDALU: Moj život je pjesma

Promo

MNE magazin ove sedmice, u duhu praznika, slavlja i muzike, ugostio je pjevača Željka Vasića u rubrici “U ogledalu”. Sa njim smo razgovarali o djetinjstvu, poslu, putovanjima.

Vasić je rođen u Zaječaru. Talenat i ljubav prema muzici naslijedio je od oca, a svoj muzički put započeo je kada je kao devetogodišnji dječak upisao nižu muzičku školu u rodnom gradu. Nakon završetka, preselio se u Beograd gdje je završio i Srednju muzičku školu.

Nakon nastupa u beogradskim klubovima, 2001. godine zabilježio je i prvi javni, medijski ispraćen nastup, predstavivši svoj rakošan glas i talenat na festivalu “Sunčane skale”, izvodeći pjesmu “Žena kao ti”, koja je ubrzo postala omiljena među publikom. Godine 2004. ponovo nastupa na “Sunčanim skalama” i osvaja srca slušalaca pjesmom “Pratiš me u stopu”. Iste godine je izdao i album pod nazivom “Intro”, na kojem su se pored pomenutih našle pjesme “Bez milosti” i “Nisam od juče”.

Poslije izvjesne izdavačke pauze, 2008. izdao je pjesmu “Samo moja”, kao najavu za svoj prvi studijski album, koji je ubrzo postigao veliki uspjeh, a nakon kojeg se nižu hitovi  “Voli me i ne voli me”, “Zanjiši kukovima”, “Željo moja jedina”, “Lozinka za raj”, “No Pasaran”, “Večiti romantik” ‎ i mnogi drugi. Nedavno je objavio novi singl “Ne gubi veru u ljude”, koji će zasigurno naći put do srca slušalaca.

U razgovoru za MNE magazin, Vasić otkriva da je prvi muzički nastup zabilježio još kao 14-godišnjak. Kaže da u poslu uvijek insistira na posvećenosti, bez bilo kakvih kalkulacija. Voli putovanja, i pamti svako. A pamti i bezbrižno djetinjstvo, igru i vrijeme provedeno pokraj Dunava, ispunjeno ljubavlju, a naročito pažnjom djeda. Ne zna koji je “recept” za pravu ljubav, ali poručuje da bi volio da se nađe “pametnjaković” koji će i to da objasni.

Na šta Vas asocira djetinjstvo? 

-Djetinjstvo samo po sebi treba da bude bezbrižno. Imao sam sreće da osjetim tu blagodet. Kad god pomislim na moje odrastanje, sjetim se vremena provedenog pokraj Dunava i HE Đerdap, gdje sam sa djedom proveo najljepše dane svog djetinjstva. Volio sam da pecam i bio uvijek u društvu starijih od mene.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

-Već sa 14 godina sam imao prvi nastup sa ocem, ali to nije prvi novac koji sam zaradio. Strašno sam volio filmove i redovno posjećivao video klubove. Moj komšija je držao takav klub baš prekoputa moje kuće.
Bio sam peti razred osnovne škole. Za vrijeme raspusta sam radio kod njega u klubu. Nisam tražio dnevnicu, ali sam zato mogao da gledam besplatno filmove. Međutim, bez obzira što sam radio “for free”, ljudi su mi ostavljali ogroman bakšiš…
Uvijek sam u društvu bio neko ko ima para i to ne od roditelja nego sam od malena zarađivao i imao preduzetnički duh.

Na čemu insistirate u poslu?

-Posvećenost bez ikakvih kalkulacija.

Promo

Koju knjigu/film biste preporučili?

-U skladu sa situacijom knjigu “Besnilo”- B. Pekić.

Koje jelo najviše volite?

-Nemam neko omiljeno jelo. Gurman sam, ali ne jedem obilno.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

-Ne znam. Javite mi kada nađete pametnjakovića koji će to stručno da nam objasni. 🙂

 Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

-Ne bih oživljao nijednog velikog umetnika, jer bi svako od njih poželio da ponovo umre, kada bi vidio šta sve danas nazivamo umjetnošću.
Putovanje koje pamtite?

-Inače sam mnogo putovao i svako putovanje je uvijek za mene posebno. Valjda to shvatimo tek onda kada ne možemo nigdje da putujemo.  Zato svako putovanje “posebno pamtim”.

Pjesma Vašeg života je?

-Moj život je pjesma.

 

D.Markuš