DRUŠTVO SLAJDER
DR BARAC-OTAŠEVIĆ: Trendovi u poslovnom svijetu doprinose popularizaciji psihopatskih osobina rukovodilaca
Ubzane promjene koje karakterišu trendove u poslovnom svijetu i dominacija kapitala koja odlikuje potrošačko društvo kao neizbježan dio naše svakodnevice, umnogome su doprinijele popularizaciji psihopatskih osobina, rekla je u razgovoru za MNE magazin neuropsihijatar u Kliničkom centru Crne Gore prim. dr Zorica Barac-Otašević.
Splet osobina koje čine psihopatsku ličnost, prema njenim riječima, u velikoj mjeri garantuje uspjeh u poslovnom svijetu i brz uspon na hijerarhijskoj ljestvici u modernim korporacijama.
Doktorica objašnjava da su osobine psihopata raščlanjene i posmatraju se izvan konteksta psihopatije, ,,te su samim tim i prihvatljive”.
-U praksi bi to izgledalo ovako: nedostatak empatije se iskazuje kao snažna samokontrola; samouvjereno iznošenje stavova i lako sklapanje poznanstava je rezultat odsustva socijalnih inhibicija; hrabrost i lako donošenje teških odluka posljedica su odsustva osjećanja krivice; sve to upotpunjeno je ubedljivošću koja je zapravo odraz manipulacije i makijavelizma – rekla je ona.
Da situacija zahtjeva više pažnje, Barac -Otašević kaže da na to ukazuje i činjenica da je pripremajući odgovore na naša pitanja pročitala da istraživanja sprovedena među studentskom populacijom poslovnih škola pokazuju da oni kao budući rukovodioci i menadžeri smatraju da je za uspjeh u poslu empatija najveća prepreka.
,,Predatori u odijelima”
Nijesu sve psihopate počinioci kriminalnih radnji, niti su svi počinioci kriminalnih radnji psihopate. Doktorka zato smatra da je važno napomenuti što je Lambrozo govorio o ,,prikrivenim kriminalcima”.
-Po njegovoj teoriji psihopatija nije uvijek uslov da neko zagazi u kriminal, već može biti temelj poslovnih uspjeha. Uspješno procjenjuju zaposlene i uz manipulaciju za kratko vrijeme napreduju, kako na poslu, tako i na društvenoj ljestvici. Često ih nazivaju „predatorima u odjelima“. Odsustvo morala, osjećanja krivice i saosjećanja sa drugima pomaže im da u današnjem svijetu budu uspješni lideri u svim oblastima poslovnog svijeta. Ovo su potvrdila mnogobrojna istraživanja – poručuje ona.
Babijak i saradnici su, dodaje naša sagovornica, našli da oni koji imaju visoke rezultate na mjeri psihopatije, uglavnom su na vodećim pozicijama u poslu kojim se bave.
-Psihopatija može biti primarna i sekundarna. Primarnu psihopatiju odlikuje genetska uslovljenost, emocionalna hladnoća, egoizam, odsustvo morala i odgovornosti. Sekundarne psihopate ispoljavaju izrazito asocijalno ponašanje i nesaradljivost, što je najčešći oblik psihopatije koji se javlja među kriminalcima – kaže Barac-Otašević.
Dodaje da ove osobe znaju da razlikuju ispravno od pogrešnog, ali ne dopuštaju ničemu da im stoji na putu do onoga što žele. Prema njima, cilj uvijek opravdava sredstvo.
– Skloni su da varaju i sebe i druge u vezi onoga što stvarno rade. Eksploatišu ljude s kojima su u vezi. Gledaju na ljude kao na pione u njihovoj životnoj igri. Gnušaju se svake slabosti i iskorišćavaju svaku slabost koju nađu kod protivnika. Psihopate su često dobri stratezi, međutim, nisu u stanju da vide suštinu stvari, većinom su preokupirani spoljnim izgledom („ambalažom“), a nisu u stanju da uče na osnovu sopstvenih iskustava, kao što je to slučaj sa ostalima – rekla je dr Barac – Otašević.
Konstruktivna ili fer borba psihopatama je, prema njenim riječima, strana.
– Smatraju da je svaka fer borba riskantna, odnosno sa prevelikom mogućnošću za gubitak. Mogu da budu beskrupulozni, podmukli, i osvetoljubivi borci. Znaju kako da kapitaliziraju na svakoj čovjekovoj slabosti. Njih mahom zanimaju samo kratkoročne pobjede. Nisu u stanju da prevaziđu svoju sebičnost i egocentričnost. Ne mogu shvatiti da nemaju pravo na baš sve što žele. Nakon svake uspješne manipulacije drugih, njihov ego postaje sve veći. Ne mogu istinski da poštuju druge ljude niti da osjete empatiju. Znajući emotivne slabosti kod drugih, majstori su u ,,pritiskanju pravih dugmića” kako bi kod drugih izazvali željene emocionalne reakcije – kaže ona.
Sociopate
Barac – Otašević podsjeća da peto izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-5) definiše i sociopatiju i psihopatiju pod istom dijagnostičkom kategorijom—antisocijalni poremećaji ličnosti. Ovi poremećaji, kaže ona, dijele mnoge ponašajne crte, a to može voditi u zabunu.
-Ključne karakteristike koje sociopate i psihopate dijele su: nemar prema socijalnim normama i zakonima; nemar prema pravima drugih; nemogućnost osjećanja kajanja i krivice; tendencija ka nasilničkom i agresivnom ponašanju – ističe ona.
Sociopate su, precizirala je naša sagovornica, često nervozne i veoma lako se iznerviraju. Nasilni su i skloni emotivnim pražnjenjima, uključujući i napade besa.
-Oni su češće neobrazovani ili manje obrazovani, a žive na rubovima društva. Oni nekada nisu u stanju da zadrže stalan posao ili da se dugo zadrže na jednom mestu. Često je za sociopate teško, ali ne i nemoguće da formiraju privrženost prema nekom drugom – kaže ona.
S druge strane, dr Barac -Otašević kaže da iako psihopatama nedostaje empatija, često su veoma šarmantni ljudi koji mogu da ,,razoružaju” sve u okolini svojim ponašanjem.
-Oni su manipulativni i mogu lako da zadobiju povjerenje drugih ljudi. Oni uče da oponašaju osjećanja, uprkos njihovoj nesposobnosti da ih zaista osjećaju, i izgledaće uobičajeno ljudima koji ne sumnjaju ili nisu sumnjičavi. Psihopate su često veoma obrazovani ljudi i imaju stalne i stabilne poslove. Neke psihopate su toliko dobri u manipulaciji da imaju porodice i druge dugotrajne odnose, a da njihova okolina nikada ne posumnja u njihovu pravu prirodu. Kada počine krivična djela, psihopate pažljivo isplaniraju svaki detalj unaprijed i često imaju rezervni plan u glavi – rekla je ona.
Sa dijagnostičke strane, objašnjava Barac-Otašević, etiologija ili uzrok psihopatije je različit od sociopatije. Postoji pretpostavka da je psihopatija rezultat nasleđa (genetike), dok je sociopatija rezultat sredinskih faktora. Navodi da je psihopatija povezana sa fiziološkim nedostacima, koji su povezani sa nedovoljnim razvojem djelova mozga koji su odgovorni za kontrolu impulsa i emocija.
-Sociopatija, sa druge strane, je više proizvod traume u detinjstvu ili fizičkog/emocionalnog zlostavljanja. Pošto se sociopatija prije uči nego što je urođena, sociopate su sposobni za empatiju u određenim okolnostima, i sa određenim osobama, ali ne sa nekim drugim – precizirala je ona.
Istakla je da se danas procjenjuje da se procenat osoba sa poremećajem ličnosti kreće od šest do 10 odsto u opštoj populaciji, a procenat muškaraca sa poremećajem ličnosti je veći u odnosu na procenat žena.
-Međutim, ovaj nalaz treba uzeti sa rezervom jer dosta slučajeva nije evidentirano. Zašto? Iz jednog jednostavnog razloga, a to je da te osobe ne primjećuju svoju disfunkcionalnost, te da im, kao takvima, nije potrebna terapijska podrška – zaključuje naša sagovornica.
N.Đ.
Najnoviji komentari