MAGAZIN SLAJDER Uncategorized
SVIJET: Tužna slika londonskih ulica
Veseli smijeh turista na Trafalgar skveru i na drugim trgovima i ulicama Lodona zamijenile su hiljade beskućnika, uglavnom bivših radnika hotela i restorana.
Grad kojim su vrvile kolone turista i koji je bio destinacija poslovnih putovanja, danas izgleda tužno. Ljepotu arhitekture i sjaj velikih platoa sada zasjenjuju desetine beskućnika.. Ne samo onih koji su tu odavno, već i onih koji su se tu nedavno nastanili jer su zbog Covid-19 izgubili posao. Najviše je onih koji su radili u ugostiteljstvu.
Jučerašnji “The Guardian” donio je priču o njima, navodeći da je Trafalgar skver, ispred stepenica Nacionalne galerije sada prepun beskućnika koji čekaju da im dobrotvorne organizacije podijele hranu. Ljudi koji su radili u hotelima, restoranima i pabovima više nisu mogli da plaćaju rentu i našli su se na ulici.
Prema riječima “Gardian”-a Vlada pokušava da pomogne tako što je neke od njih smjestila u hotele, ali još je dosta onih koji su na ulici i nedeljama nemaju pristup vodi. Ne mogu da operu ruke, da se istuširaju, odu u toalet.
Grad čijim ulicama su dnevno prolazile hiljade ljudi, sada je pust i beskućnicima nema ko da pomogne – udijeli novac ili pokloni hranu. Svi okolni restorani i kafići su zatvoreni pa nema ni uobičajenog viška hrane koji su baš ti isti ljudi ranije dijelili beskućnicima. Male grupe volontera pokušavaju da nahrane hiljade ljudi koji su se odjednom našle na ulici.
Dvadeset sedmogodišnji Martin iz Poljske je osam godina radio u londonskim restoranima i napredovao od perača suđa do kuvara u jednom od popularnih londonskih restorana. Ali, kad je karantin počeo odmah je izgubio posao. Morao je da napusti iznajmljenu sobu jer više nije mogao da je plati. Sada spava na trotoaru blizu stanice Charing Cross. Martin je za “Gardian” rekao da su mu nekoliko puta iz različitih organizacija obećali smještaj u hotelu, ali do toga nije došlo. Rekli su da će zvati, ali njegov telefon se ispraznio pa sada, kada su kafići okolo zatvoreni, više nema gdje ga dopuni. Spavati na londonskim ulicama je stresno samo po sebi, ali i opasno, zaključuje mladi Poljak. U tekstu se navodi da su mnogim beskućnicima ukradeni mobilni telefoni dok su spavali.
Brian Whiting (Brajan Viting) volonter nevladine organizacije “Under One Sky” (Ispod Jednog Neba) je uzrujan što su se beskućnicima pridružili oni koji su do nedavno radili u hotelima i restoranima. Po njegovim riječima, ljudi koji duže vremena spavaju na ulicama znaju kako to funkcioniše, ali za novopridošle je ovo veliki šok.
Nema više normalinih zvukova i mirisa- mirisa brze hrane iz obližnjih restorana, arome kafe koja se širi niz ulicu, isparavanja piva iz zalijepljenog pločnika, hrane koja se raspada u restoranskim kontejnerima, čak je i dim izduvnih gasova iz automobile nestao. Sve je nestalo. I galama ljudi koji se glasno smiju i dovikuju, nestao je zvuk zveckanja tanjira u restoranskim baštama. Čak i golubovi izgledaju gladniji nego prije.
Ljiljana Pavićević
Foto: The Guardian
