MAGAZIN SLAJDER
OLIVERA TIČEVIĆ U OGLEDALU: Trudim se da sačuvam ljepotu radoznalosti
Foto: Nino Felbab
Današnja gošća rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je sopranistkinja Olivera Tičević.
Rođena je u Bijelom Polju 1990. godine. Pjevanje je zavoljela kao dijete, slušajući babu i djeda kako pjevaju starogradske pjesme.
U ovom razgovoru kaže da je djetinjstvo asocira na miris svježe pokošene trave i hladne izvorske vode u Okladima, na igru na Ploči, knjige, stare fotografije i na ljepotu radoznalosti koju se trudi da sačuva i danas.
Završila je Srednju muzičku školu ,,Vasa Pavić” u Podgorici, a osnovne akademske studije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Anete Ilić. Kao stipendista grada Berna i dobitnica nacionalne stipendije za izvrsnost koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete, završila je Master studije na Univerzitetu umjetnosti u Bernu u klasi prof. Kristijana Hilca. Nagradu za najperspektivnijeg izvođača austrijske barokne akademije osvojila je 2010. i 2013. Pohađala je masterklas Debore Jork, Marijane Mijanović i Snežane Brzaković. Na polju kamerne muzike radila je sa profesorima Džeremijem Džozefom, Rubenom Dubrovskim, Illjom Karolom, Danijeleom Kaminitijem i drugima.
Foto: Privatna arhiva
Debi je ostvarila kao Pamina iz Mocartove ,,Čarobne frule” u Operi Madlenianum u Beogradu, a kao Pamina se predstavila i u Ciriškoj operi. Uslijedile su uloge Despine (Mocart: ,,Tako čine sve”), Lusi (K. Vajl: ,,Opera za tri groša”), Morgane u nacionalnom švajcarskom teatru u Bernu, premijerno izvođenje kompozicija Žarka Mirkovića, Nine Perovič, Marka Kovača, Draška Adžića, te uloga Muzete (Pučini: ,,Boemi”). U istoj ulozi, Muzete, predstaviće se Tičević u utorak od 20 sati na premijeri ,,Boema” u Crnogorskom narodnom pozorištu. Ovoga puta, ,,La Bohème” na Veliku scenu CNP-a donose dirigent Alberto Veronezi, reditelj Andrea Tokio i dirigent hora Frančesko Barbađelata. To je plod saradnje nacionalnog teatra, Muzičkog centra Crne Gore, Ministarstva kulture Crne Gore, Fondacije Pučini, Ambasade Republike Italije u Crnoj Gori, Fondacije Kultura klasika i Italijanskog kulturnog centra.
Ono što joj je bitno u poslu jeste da sa kolegama sa kojima dijeli pozornicu dijeli iste afinitete, iskrenost, poštovanje i povjerenje. Iskrenost, povjerenje i razumijevanje ono su što je, po njoj, potrebno i za pravu ljubav.
Foto: Privatna rhiva
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na miris svježe pokošene trave i hladne izvorske vode u Okladima. Na igru na Ploči. Na knjige koje sam nalazila u biblioteci moje familije, na ručak nedjeljom kod tetke, na stare fotografije u škrinji, na trčanje za svim, na ljepotu radoznalosti koju se trudim da sačuvam i danas.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Da, bilo je to sa sjajnim projektom Vjere Nikolić ,Banda od muzike”. Sjećam se da sam od tog honorara kupila svoje prve ,,starke” i svakom članu porodice po neku sitnicu. Tada sam bila veoma srećna zbog svojih mogućnosti 🙂
Foto: Privatna arhiva
Na čemu insistirate u poslu?
– Tokom rada na jednoj operskoj produkciji ili spremanju koncerta, vrlo je bitno da sa kolegama sa kojima dijelim pozornicu dijelim iste afinitete, da smo iskreni i posvećeni, da se poštujemo i imamo povjerenja jedni u druge.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Tomas Bernhard, ,,Gubitnik”, zbog toga što govri o muzičarima uz specifičnu Bernhardovu dinamičnost iskaza i načina na koji piše. Film ,,La grande bellezza”. Jer je veliko režijsko ostvarenje koje je dobilo i Oskara za najbolji strani film. Preporučujem svakom ko do sada nije pogledao ovaj film da to uradi.
Koje jelo najviše volite?
– Često sam van Crne Gore i uvijek mi nedostaje kuhinja moje mame. Bilo šta iz njene kuhinje je moje omiljeno jelo.
Foto: Privatna arhiva
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Razumijevanje, iskrenost, povjerenje.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Marija Kalas. Jer je nestvarna i posebna i bezvremenska. Jedan od mojih idola.
Foto: Privatna arhiva
Putovanje koje pamtite?
– Japan. Jer je to bila prilika da se upoznam sa jednom drugačijom kulturom. Ne mogu u jednoj rečenici navesti sve ljepote ove zemlje. Uživala sam u arhitekturi, hrani, drugačijim običajima i njihovim instrumentima, prije svega instrumentima šamisena, kojima sam oduševljena.
Foto: Nino Felbab
Pjesma Vašeg života je?
– Nina Simon ,,Feeling good”.
Bojana Radonjić
