DRUŠTVO SLAJDER

PLJEVLJAK ALIJA DERVIĆ U AUSTRIJI: Prvi Crnogorac koji je dobio prestižnu stipendiju DOC

18.01.2020. u 7:45

Pljevljak Alija Dervić ne krije zadovoljstvo što je dobio prestižnu stipendiju DOC Austrijske akademije nauka, za doktorske studije na Tehničkom univerzitetu u Beču, Fakultetu za elektrotehniku, a u tom trenutku bio je jedini student iz Crne Gore koji je ikada dobio takvu vrstu stipendije.

On je u razgovoru za MNE magazin ispričao da je o studijama u inostranstvu počeo da razmišlja još 2014. godini, kada je, kako kaže, krenuo da uviđa ograničenja bavljenja ozbiljnom elektronikom u Crnoj Gori. Kako tada, tako i danas, kaže Alija, postojala je samo jedna istraživačka grupa (Grupa za integrisane mikrosisteme) od dva člana na ETF-u u Podgorici koja se bavi projektovanjem integrisane elektronike.

-Na moju sreću, uspio sam da dobijem priliku da radim u pomentoj grupi, gdje mi je bio mentor prof. Tadić. U kabinetu sam imao priliku da se upoznam sa vrhunskim internacionalnim projektima iz oblasti projektovanja integrisanih kola, koji su nastajali kao rezultat petnaestogodišnje saradnje sa Tehničkim univerzitetom u Beču. Prof. Tadić je tada predložio projekat, koji će uz njegovu preporuku biti moja ulaznica za Tehnički univerzitet u Beču, konkretno za Institut of EMCE (Institute of Electrodynamics, Microwave and Circuit Engineering) gdje i danas boravim – kaže naš sagovornik.

Uspjeh

Prisjeća se da su se u tom trenutku „sklopile kockice“, tako da je svoju akademsku budućnost vidio na jednom od najprestižnijih univerziteta u Evropi, iz oblasti koja predstavlja vrh inženjerstva–projektovanje integrisanih kola. Njegovo putovanje u inostranstvo počinje u julu 2016. godine, kada je u Beč došao kao četvoromjesečni stipendista OeAD.

-Nakon isteka perioda od četiri mjeseca, nastavio sam da radim na Institutu kao redovni zaposleni. U međuvremenu sam aplicirao za trogodišnju DOC stipendiju Austrijske akademije nauka. Nakon dva kruga eliminacija i nešto manje od osam mjeseci, stigao je potvrdan odgovor za moju stipendiju – kaže on.

Njegova doktorska tema nosi radni naziv „Optical receivers near the quantum limit“. U pitanju je istraživanje koje se bazira na optičkim prijemnicima sa SPAD-om (Single Photon Avalanche Diode).

-Prosto rečeno, u pitanju su optički prijemnici koji su u mogućnosti da detektuju izuzetno male snage upadne svijetlosti, tako da se, zapravo, problem svodi na detekciju nekolikofotona. Aplikacije gdje se koriste i gdje će se koristiti pomenuti optički prijemnici su mnogobrojne, a neke od njih su: LiDAR senzori (dominantno za autoindustriju i sector autonomne vožnje), senzori za mobilne telefone (3D senzor za prepoznavanje lica),biomedicinski senzori (ToF PET–time-of-flight positron emission tomography), kvantna kriptografija (kao generator zaista slučajnih brojeva), prenos podataka (kao VLC-visible light communication), brojači fotona (kao sastavni dio kvantnog računara). Mogu sa velikom sigurnošću reći da će SPAD definitivno postati jedna od osnovnih gradivnih komponenti kada je integrisana elektronika u pitanju. Vrijemea za SPAD tek dolazi – istakao je naš sagovornik.

Patent

Precizirao je da se njegova istraživanja ne vežu samo za SPAD prijemnike, već i za projektovanje osnovnih gradivnih blokova iz elektronike, kao što su naponski i strujni pojačavači. Član je grupe za integrisane mikrosisteme koju predvodi prof. Nikša Tadić, a čiji su članovi prof. Desa Gobović i dr Milena Erceg.

-Takođe, prof. Tadić, dr Erceg i ja smo pronalazači prvog WIPO patenta(WO2018080296A1) koji dolazi iz Crne Gore iz oblasti elektrotehnike. Grupa predstavlja pionire visokih tehnologija u Crnoj Gori i nadamo se da će se proširiti u doglednoj budućnosti – istakao je Alija.

On je sa svojom suprugom Elmom 2016. godine osnovao BeeAnd.me. Prva motivacija iza BeeAnd.me je, pojašnjava Alija, bila unaprijeđenje zdravlja pčela, i korišćenje pčela kao biosenzora, dok je druga motivacija bila pomaganje i olakšavanje rada pčelarima, te unaprijeđenje tradicionalne ekonomije kao što je pčelarstvo. Cilj je bio ponuditi kompletan IoT sistem, koji se sastojao od senzorskog noda(senzori za težinu, temperaturu, vlažnost vazduha i digitalni stetoskop) na terenu, i obrade podataka na cloud-u, kako bi krajnji korisnik imao jednostavan uvid u podatke, kao i konkretne informacije šta zapravo znače određeni trendovi obrađenih podataka (npr. optimalno vrijeme za sakupljanje meda ili optimalno vrijeme za tretiranje protiv neke od poznatih bolesti).

-BeeAnd.me je i danas opstao i nastavio da živi kao uspješna firma na području Evrope. Međutim, Elma i ja više nismo dio sadašnjeg BeeAnd.me tima. Nakon prodaje većinskog udjela u firmi, oboje smo nastavili doktorske studije – priča on.

Komentarišući koliko se život u tamošnjoj zemlji razlikuje od crnogorskog, kaže da ima sreću da živi u Beču, koji se već godinama proglašava najboljim gradom za život. Ovu titulu Beč osvaja, ističe Alija, sa pravim razlogom.

– Sve ono na šta vi kao osoba ne mislite i ne obraćate pažnju, neko drugi misli i dovodi stvari na pravi put, počev od složenih do veoma prostih stvari. Za mene, moja čaršija  ostaje posebna, koliko god daleko od nje živio – naveo je on.

Govoreći o statusu naučnika u državi u kojoj živi, Alija kaže da se danas status naučnika prilično zloupotrebljava, kod nas, naročito, ali ni u ostatku svijeta nije baš mnogo bolje. Ljudi, smatra on, više vole da se nazivaju naučnicima zbog društvenog statusa, nego što to, zapravo, jesu.

– Tako da u mom slučaju put do pravog naučnika još traje. Pravi naučnici se u Austriji definitivno tretiraju na najbolji mogući način–počev od samog položaja i statusa, priznanja, sve do raznih beneficija kako za samog naučnika, tako i za njegovu porodicu. Kada je moj slučaj u pitanju, kao istraživač, nemam zamjerki na tretman u Austriji. Šta više, imao sam samo pozitivna iskustva. Ono što je mana, čini mi se bilo gdje u svijetu, jeste da istraživači, dominatno pričam o ljudima koji su na doktorskim studijama, uglavnom imaju manja primanja za značajno veći opus posla, nego što bi imali da rade negdje u industriju. Ali, to je neka žrtva koju je potrebno da iznesete za znanje – navodi on.

Do sada, kao stranac tokom boravka u Beču nije osjetio bilo kakvu nelagodnost. Osjeća poštovanje kako od kolega iz istraživačke grupe, tako i od komšija i novih prijatelja. Kada je riječ o njegovim planovima, ima ih kaže dosta. Jedan od njih bi bio vezan za pokretanje firme i Instituta u Crnoj Gori koji će se baviti projektovanjem elektronike visokog ranga, čiji će fokus biti razvijanje osnovnih gradivnih blokova i prototipova kako u integrisanoj, tako i u diskretnoj tehnici.

-U Crnoj Gori još ne postoji ovakva firma, a i u samom regionu ih takođe manjka. Nadam se da će Crna Gora imati sluha za ovakve projekte i da se nećemo pokajati što smo pokušali da budemo pioniri u ovoj naučnoj grani u Crnoj Gori. Dugoročno gledano, cilj koji želim da postignem jeste da „igram“ u timu ljudi, koji su u mogućnosti da u znatnoj mjeri rješavaju neke od problema koji iskušavaju moderni svijet – zaključio je naš sagovornik.

N.Đ.