DRUŠTVO SLAJDER

BERANKA JELENA TIJANIĆ U KINI: Robotski stil života i na fakultetu

Predavanja za studente traju uglavnom po 12 sati dnevno sa tri jednočesovne pauze za tri obroka, a vikend je rezervisan za praktični rad. Enormna konkurentnost na tržištu rada ne dozvoljava spuštanje kriterijuma, pa čak ni za ispijanje kafe/čaja poslije predavanja.

Ovim riječima studentkinja Jelena Tijanić iz Berana opisuje na koji način odmiču njene studije u Kini, na Univerzitetu Xihua koji se nalazi u glavnom gradu provincije Sichuan, Čengduu. Ona je tamo bila na razmjeni, a na trećoj je godini Fakulteta za informacione sisteme i tehnologije na Univerzitetu Donja Gorica.

-Tamo su prosječni radni sati šest dana u nedjelji po 12 časova. Iskreno, ne mogu zamisliti ovakav robotski stil života u Crnoj Gori – kaže ona.

Prilika

Zahvaljujući odličnoj saradnji UDG-a sa Xihua univerzitetom troškovi školovanja i smještaja su besplatni, dok je program koji pohađa približno 3.000 eura.

-U ponudi je nekoliko stipendija u različitim djelovima Kine i drugačijim uslovima konkursa. Odabrala sam jednosemestralnu stipendiju za koju je broj mjesta ograničen, tako da je važno imati dobar uspjeh. Saradnja ova dva univerziteta je izuzetno dobra, tako da nije problem dobiti vizu – istakla je ona.

Oduvijek je imala želju da putuje svijetom, upoznaje drugačije kulture, uči različite jezike, isproba neobične ukuse.

-Vjerujem da u mnogima od nas uvijek tinja želja za istraživanjem neviđenih prostora. Stipendija koja se nudila na fakultetu bila je, čak, i pri samom prikupljanju dokumenata, veliki izazov u najavi koji se nije smio propustiti- priča naša sagovornica.

Nerazumijevanje

Komentarišući kako su proticali tamošnji studentski dani kaže da je nesumnjivo da su se anegdote događale na dnevnom nivou. Jednu bi, kako navodi, izdvojila kao pravi pokazatelj kulturoloških razlika i nepodudarnosti kineskog i crnogorskog bontona.

– Jedan od krivaca za njihovu vitalnost i skladnu kilažu jeste navika da se uz svaki obrok služi vrela voda (katkad sa limunom) i ispija prije nego se počne jesti. Mene, ljubiteljku ledenih pića, ta činjenica nije posebno radovala, ali je jednom žeđ učinila svoje, pa sam tako, nakon naručivanja hrane u jednom restoranu popila skoro cijeli bokal vode sama. Nisam stigla do kraja, hrana je došla, a konobarica je odnijela bokal gdje sam je sa negodovanjem pogledala. Kasnije sam saznala  da je to bila voda za ispiranje posuđa koje vas dočeka na stolu – kaže ona, uz osmijeh.

S obzirom na to da veoma loše govore engleski jezik, komunikacija sa Kinezima je, priča Jelena, uglavnom tekla govorom tijela ili pokazovanjem fotografija.

-Jedna od neuspješnih prilika da se sporazumijemo govorom bila je kada smo u restoranu brze hrane tražili majonez – mayonnaise – mayo. Konverzacija je tekla ovako: ,,Hello, do you have a mayonnaise?”. Radnica se začudila i pozvala druge zaposlene da pomognu. Pokazala sam fotografiju majoneza, a onda su odgovorile: ,,Aaaa, mejo”. Srećna i ushićena pružila sam ruke da nam daju majonez, ali su me onda zbunjeno gledale. Kasnije sam saznala da meiyou – [mejo] znači ,,nemam” na njihovom jeziku – navodi ona.

Čengdu je grad u razvoju koji pretenduje da bude najrazvijeniji grad u Kini. Trenutno je, kaže Jelena, četvrti najveći grad po GDP-u u ovoj državi.

Pande

-Njegova površina je veličine Crne Gore, sa oko 15 miliona stanovnika. Grad je poznat po najvećoj istraživačkoj bazi uzgoja pandi i jedino mjesto na svijetu gdje možete dotaći pandu, ako ste spremni da platite. Ono što nije prestajalo da me oduševljava je bio spoj tradicionalnog i savremenog. U isto vrijeme ste nekoliko stotina godina ispred naše zemlje, ali isto toliko i unazad. Tehnološki iskorak Kine u odnosu na sve ostale svjetske zemlje je učinio da se osjećamo bezbjednije nego ikad, a tradicija koju svaki znak njihov vuče za sobom nas je vratila u duboku prošlost – rekla je ona.

Ne mogu se, ističe naša sagovornica, u nekoliko rečenica iskazati sve prednosti ovakve studentske razmjene i oduševljenja tom zemljom.

-Velikodušnost i ljubaznost tog naroda učini da se osjetite kao kod kuće, uz uvijek prisutno oduševljenje, jer rijetko viđaju strance u svojoj zemlji – kaže ona.

Studiranje u inostranstvu donosi ubrzan razvoj svijesti o mnogim pitanjima kojih se, čak, nije ni dotakla kod kuće. Kako navodi, širenje vidika, kulturološku adaptiranost, nova znanja i raznorazne vještine karakteristične za ovu zemlju.

-Osim takvih uspjeha donijela je i nove ljude sa pričama koje su me mijenjale, pregršt smijeha, čuđenja i momenata u kojima sam se pitala o hrani, muzici, ljubavi i ljudima, o životu- istakla je Jelena.

Ona već planira sljedeća putovanja i nastavak studiranja u dalekim zemljama. Kaže da će, možda, poći u Indiju ili Australiju, jer smatra da su ovakve i slične ovim prilike neprocjenjive za većinu studenata.

 

N.Đ.