10.11.2019. u 7:15
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je glumac Petar Burić.
Rođen je 1986. godine u Nikšiću. Burić u ovom razgovoru kaže da ga na djetinjstvo sjeća babina kuhinja.
Sjećanja ga dalje vode do prvog honorara koji je ostvario za ulogu Pavla u predstavi ,,San o Svetom Petru Cetinjskom”. Od honorara je kupio majci sliku.
Naš gost ostvario je mnoge zapažene uloge u predstavama, serijama i filmovima. Bio je dio američkih, italijanskih, francuskih, čeških i hrvatskih produkcija, pa je tako glumio u filmovima i serijama čiju su glumačku ekipu u ostvarenju Erika Lartigoa ,,The Big Picture” činili Katrin Denev, Romen Duri, Marina Fua, Nil Arestrup, u seriji ,,Paura d’amare” Đorđo Lupano i Erika Banki, u filmu Džona Stokvela ,,Cat Run” Paz Vega, Dženet Mektir, Kristofer Mekdonald, Karel Roden, a češkoj seriji ,,Rapl” Hajnek Čermak, Lukas Prikaški i Aleksej Piško.
Prije nekoliko dana završeno je snimanje ostvarenja Ivana Bakrača ,,Posle zime”. Trajalo je dvije godine, a ispričano je kroz tri godišnja doba i tri različita prijateljstva. Burić za MNE magazin kaže da se prilikom rada na ovom ostvarenju osjećao kao da je dio jedne kolektivne svijesti iste generacije ,,koja želi snimiti film o ljudima poput nas samih koji su pred krajem dvadesetih ili početkom tridesetih godina svog života.” Objašnjava da je ovaj film rezultat shvatanja sebe samog kroz te dvije godine koliko su proveli ,,u njemu” snimajući ga. Burić dalje za ovaj film ističe da je ,,grafit naše generacije”, jer ,,većina filmske ekipe na ovom filmu su tih godina kao likovi i njihovi životi koje smo stvarali”. Dodaje da je ovo film koji je obilježio ,,naš prelazak iz dvadesetih u tridesete” i da su na tom zidu vremena ili stvaranja ispisali grafit ,,Posle zime”. ,,To je ovaj film za nas”, ističe Burić.
Upečatljive uloge koje ostvaruje na ,,platnu” i ,,daskama koje život znače” rezultat su njegovog insistiranja da svakog puta pred novi kadar ili scenu igra kao da je prvi put.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na babinu kuhinju, koju i danas najviše volim.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Kupio sam majci sliku. Prvi honorar je bio za ulogu Pavla u predstavi ,,San o Svetom Petru Cetinjskom” u režiji Branislava Mićunovića u CNP-u. Gostovali smo sa tom predstavom u Tivtu i tamo je bila izložba slika slikarke Gordane Trebješanin. Jedna slika je imala figuru afričke žene, a u svom koloritu mi je dala neki osjećaj punoće majčinske ljubavi. Iako na toj slici nije bilo nikog osim te žene koja gleda kao da čeka nekog, ja sam je vidio kao majčinsku figuru.
Na čemu insistirate u poslu?
– Insistiram jedino kod sebe samog da svakog puta pred novi kadar ili scenu uđem igrati kao da je prvi put, sa istom energijom i uzbuđenjem.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Veoma volim filmove američkog reditelja Džejmsa Greja, posljednji film ,,Ad Astra” je po mom ukusu i preporučujem ga svima.
Koje jelo najviše volite?
– Svako jelo koje ima u sebi avokado.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Prava ljubav se zaslužuje. Potrebno je da oboje neprestano rade na sebi, pa će im ljubav doći kao nagrada za trud.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Možda bih oživio Homera. Volio bih uživo čuti o Ilijadi i Odiseji.
Putovanje koje pamtite?
– Posljednje putovanje koje pamtim kao iskustvo koje je ostavilo snažan utisak na mene je odlazak na hrvatsko ostrvo Šolta.
Pjesma Vašeg života je?
– Kad se neko nečem dobrom nada – Obojeni Program
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva