DRUŠTVO SLAJDER
NIKOLINA DABETIĆ NA STUDIJAMA U NJEMAČKOJ: Univerzitet u Hajdelbergu je posebna škola
Podgoričanka Nikolina Dabetić, koja studira na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, provela je godinu na Hajdelberškom Univerzitetu, koji nosi ime Ruprercht Karl. Ona je ispričala za MNE magazin da je Univerzitet u Hajdelbergu naširoko čuven dijelom zbog svojih slavnih alumnista, a dijelom što sa datumom osnivanja skraja 14. vijeka predstavlja jednu od najstarijih obrazovnih institucija u Evropi.
U periodu kada se prijavljivala za studijsku razmjenu bilo je otvoreno mnoštvo konkursa u okviru ERASMUS+ programa i većina od ponuđenih evropskih univerziteta su se ticali mobilnosti studenata ekonomije, što je njoj dalo dodatnu mogućnost da bira u odnosu na studente nekih drugih nauka. Kaže da je za svoju destinaciju odabrala Hajdelberg, mali grad u njemačkoj saveznoj državi Baden Virtemberg.
Izazov
– Hajdelberški Univerzitet je, zaista, posebna škola. Prije svega, to je univerzitet koji broji impozantan broj i akademskog osoblja i studenata. Trenutno na njemu radi više od 15.000 zaposlenih, a studenata ima dvaput toliko. Postoje tri kampusa koji su razdvojeni, a zatim združeni po srodnim naukama i smješteni u različitim djelovima grada. Resursi i sadržaji za studente se teško mogu pobrojiti bez pomoći papira, a među njima su bazeni, teretane, ogromni sportski kompleksi, biblioteka čuvena koliko i sam univerzitet, menze i brojne studentske organizacije koje se svakodnevno trude da obogate slobodno vrijeme studenata i bez kojih Hajdelberg ne bi bio ono što jeste – priča naša sagovornica.
Ono što je, prema njenim riječima, interesantno za tako kompleksan skup administrativnih jedinica i ogroman broj različitih fakulteta, je što ne postoji studentska služba. Svaki student, kaže Nikolina, po upisu dobija svoj nalog na elektronskoj platformi koja je e-studentska služba.
-Rijetki su zahtjevi za čije ispunjenje će jedan hajdelberški đak morati da se obrati relevantnoj osobi u Upravnoj zgradi, već će sve odgovore naći upravo online – istakla je ona.
Tamošnji Ekonomski fakultet i podgorički se, kako ističe, prilično razlikuju po programu.
-Ekonomski fakultet u Podgorici obrazuje studije po programu koji je prilično ujednačen, u smislu odnosa između deskriptivnih i kvantitativnih kurseva, dok je Alfred Weber, kako se zove Ekonomski fakultet u Hajdelbergu, fakultet sa većinski kvantitativnim kursevima u programu. To može djelovati zastrašujuće za studente, ali uz dobru organizaciju nije teško stići do diplome tim prije što je dozvoljeno studentima da biraju u manjem procentu i kurseve sa drugih društvenih nauka i time popune broj potrebnih kredita – precizirala je ona.
Za omladinu u Hajdelbergu, dodaje Nikolina, ne postoji rupa u rasporedu. Oni svoje dane planiraju od ranih jutarnjih časova do kasno u noć. Jutra su im, ističe ona, ispunjena uglavnom predavanjima, popodnevni časovi su predviđeni za neki sport i rekreaciju, a u večernjim časovima je to najčešće neki vid druženja ili zabave.
-Usljed ogromnog broja studentskih klubova i organizacija, internacionalni studenti po dolasku često postaju zbunjeni i učlanjuju se u nekoliko njih, ali ubrzo nakon toga napuštaju i ostaju lojalni članovi jedne ili dvije organzacije. To je zbog toga što su takve grupe zaista aktivne, djeluju na dnevnom nivou i time zahtijevaju veliko vrijeme i posvećenost – priča ona.
Osamostaljenje
Njemački studenti, prema njenim riječima, nekad sebi poklone i jedan dan odmora, nedelju, kada odlaze u okolne gradove u posjete porodicama sa kojim već odavno ne žive.
-Još prije punoljetstva veliki broj njih započinje samostalan život – kaže Nikolina.
Već nakon zavšene Gimnazije u Podgorici naša sagovornica je razmišljala o studijama u inostranstvu. Teško je, kaže ona, odvažiti se na takav korak budući da joj je čitav koncept studiranja bio nepoznat i nije bila sasvim sigurna kako ću se snaći uopšte u ulozi studenta, a kamoli u sredini koja joj je nepoznata i na jeziku koji je dotad koristila u školi i povremeno, u razgovorima sa strancima.
-Iz tih razloga odlučila sam da upišem Ekonomski fakultet u Podgorici. Nakon prvog semestra provedenog kući i prvih ocjena u indeksu, shvatila sam da su studentski dani naročito lijepi, sasvim suprotno od onoga kako sam ih zamišljala na maturskoj godini. Tada sam poželjela da ispunim te dane raznolikim iskustvima, vjerujući da će mi koristiti u daljem obrazovanju i karijeri. Počela sam intenzivno da razmišljam o studijama u inostranstvu i raspitujem se o mogućnostima. Detaljno sam istražila svaku opciju za odlazak i pronašla sam program koji je bio najpribližniji onome što sam željela od jednog takvog koraka kakav je odlazak na školovanje preko granice – rekla je ona.
Studiranje u inostranstvu je obogatilo, a nije joj, kako kaže, oduzelo ništa.
– Štaviše, ja sam na razmjeni ostala i duže nego što sam prvobitno planirala, pa sam umjesto semestra na mobilnosti provela čitavu školsku godinu. Studiranje na strani je odlično tle za razvoj vještina koje su korisne u privatnom i profesionalnom životu. Poboljšala sam komunikacione vještine, na kulturne razlike počela sam da gledam kao na prednost, a ne na manu, postala sam svjesnija sebe, preduzimljivija i hrabrija u donošenju odluka – kazala je Nikolina.
Kada više ne studirate kod kuće ,,naučite da se istovremeno oslanjate samo na sebe i vjerujete ljudima koji su vam nepoznati“.
– Naučite da se prilagođavate različitim situacijama, kulturama i navikama i na kraju, naučite da se prepoznajete šanse koje su vam pružene – zaključila je naša sagovornica.
N.Đ.
