ART SLAJDER
PREMIJERA U CNP-U: Ovacije i desetominutni aplauz za Žoldakovog ,,Ivanova”
Foto: Duško Miljanić
Jedan od najvećih pozorišnih režisera, Ukrajinac Andrij Žoldak donio je sinoć duh Evrope u Crnogorsko narodno pozorište. Za postavljanje ,,Ivanova”, po tekstu Antona Pavloviča Čehova, kojim je otvorena nova sezona CNP-a dobio je, uz cio tim, ovacije i aplauz koji je trajao deset minuta. Vraćali su se glumci nekoliko puta na bis, a publika stajala i neumorno aplaudirala.
Glumica Branka Stanić, koja tumači Marfu Babakinu, je na konferenciji za novinare rekla:
– Treba da dođete jer ćete da vidite život koji mi stvarno živimo. Vidjećete tišine koje bole, koje se dešavaju u kući, tišine koje su srećne, vidjećete ludila koja se dešavaju, vidjećete strasti, ljubavi, vidjećete pravi život i mislim da će to da šokira ljude. Čak će možda neki da imaju otpor, jer uvijek imamo problem s onim što je istina – poručila je Stanić.
U nešto više od pet sati stala je ta istina, jer istina je ono čime se Žoldak bavi u svojim predstavama.
Nije bilo patetike na sceni, bio je to prosto život kad se skinu maske. Onakav kakav zaista jeste.
Žoldakova inspiracija za Ivanova, kako je kazao na konferenciji za novinare, bio je dan kada je išao na probu jedne od predstava u rodnom Kijevu. U jednom trenutku bilo je sunce, a već u drugom tama i munja.
– Kao da je neko ukrao sreću – kazao je Žoldak tada.
Foto: Duško Miljanić
Upravo ta munja često se čula u ovoj predstavi, jer Žoldak, takođe, potpisuje dizajn svjetla i kostimografiju.
– Andrij Žoldak uzima Čehovljevov najmračniji lik i katapultira ga u orbitu nitkova kakav je Rogozin Fjodora Mihajloviča Dostojevskog… Ruska izopačena duša susreće se s ludošću Balkana, tokom psihološki strukturiranog putovanja u carstvo bezumnosti ljubavi, njenih obećanja, njenih žrtvovanja i nemogućnosti pronalaženja puta do sebe samog. Zabavna, zapanjujuća i majstorski osmišljena, nova predstava Andrija Žoldaka istražuje brojne aspekte čovjekovog unutrašnjeg života, njegovog nesvjesnog, poput dijamanta koji sija na mjesečini, ljudskog uma u beskrajnom pokretu i svih njegovih misterija – ističe dramaturškinja komada Joana Malau.
Žoldak je poznat i po tome da njegove predstave sliče filmovima, zbog Ukrajinčeve ljubavi prema ovoj vrsti umjetnosti u kojoj su mu uzori Felini, Bergman i Tarkovski. Publika u Crnogorskom narodnom pozorištu imala je priliku da vidi to majstorstvo kroz četiri čina.
Foto: Duško Miljanić
Žoldak je, kako je dodao, ,,Ivanova” smjestio u savremeno doba. Glumci su iz čina u čin prikazivali istinu, ludilo čovjeka u današnjem društvu u kojem ne zna niti ko je niti gdje je niti što je, muško-ženske odnose i pojmanje ljubavi, bilo je govora i o antisemitizmu, nesreći, tuzi, prevari u braku, o udaji/ženidbi zbog novca, o alkoholizmu, narkomaniji, o današnjoj omladini, o nasilju nad ženama, o tome koliko životnih udaraca može čovjek da istrpi, o griži savjesti, o prestanku ljubavi, o tišini…O tome da čovjek, gdje god da ode, ne može pobjeći od sebe, o tome što bi bilo da čovjek ode iz ,,jazbine” i o vječitom pitanju što bi radio s novcem da ga dobije.
Simbolika se nalazila i u krstu i munji i u drvetu.
Foto: Duško Miljanić
Sve ovo pratio je zanimljiv izbor muzike Sergeja Patramanskog, gdje je publiku čekalo nekoliko iznenađenja.
Scenografija i video-dizajn Danijela Žoldaka, takođe, su bili izuzetni.
Odličan posao odradio je ostatak ekipe – asistent reditelja Nikola Kimovski, asistent kostimografa Jan Žoldak, prevoditeljka Zlata Kocić, lektorka Jelena Šušan, umjetnička koordinatorka Katja Tobilevič, te izvršna producentkinja Janja Ražnatović.
Foto: Duško Miljanić
Glumačka ekipa dala je pečat, od maeastralnog Dejana Lilića u ulozi Ivanova do crnogorskih glumaca koji su nadmašili sebe – Sanja Vujisić kao Ana Petrovna (Sara), Žana Gardašević-Bulatović kao Saša, Žaklina Oštir kao Zinaida Savišna, Branka Stanić kao Marfa Babakina, Stevan Radusinović kao Pavel Lebedev, Dragan Račić kao dr Lavov, Gojko Burzanović kao Majstor ceremonije, Aleksandar Radulović kao Borkin, Davor Dragojević kao grof Šabeljski, Jovan Krivokapić kao Gavrilo, Lazar Dragojević kao Prvi gost i Zoran Dragićević kao Drugi gost.
Aleksandar Radulović, nakon predstave, rekao je novinarima da je Žoldak najbolji reditelj sa kojim je radio.
Na konstataciju MNE magazina da smo ,,večeras ovdje vidjeli istinu”, odgovorio je:
– Da, ovdje se od početka radilo o istini. Na sceni i sve ono što ima veze oko scene, veoma je bilo istinito, kad je bilo i srećno i kad je bio vrlo teško. Ovo je veoma težak proces. Vi ste došli i pogledali proizvod. Međutim, od 15. avgusta, 63, 64 radna dana, možete li da zamislite što se tu sve događalo? Rekao sam na press konferenciji da mi je ovo najlaganiji posao. Da, u smislu istine jeste. Obožavam istinu, i na probama i drugdje. Svaku sam od tih proba volio više nego večerašnju premijeru. Prosto se tako osjećam, jer sam znao da će ovo da se desi i za mene tu nema iznenađenja. Ali ono što se događa na probama je zapravo smisao mog života.
Foto: Duško Miljanić
Sanja Vujisić novinarima je poslije premijere rekla da misli da su pod vođstvom Andrija Žoldaka došli do rezultata.
– Kakav je on i šta je, ne znam, ovo je samo premijera. Mislim da nije kraj procesa. Tek sad treba da se nastavi, razmišljamo o ulogama, o festivalima možda i najmanje. Tako da kraj premijere je tek početak – istakla je Vujisić.
Dodala je da je Ana Petrovna ,,vi, ja, svaka žena oko nas”.
– Vjerujem da ste mogli da se prepoznate u žrtvama, u vjeri, u bezuslovnoj ljubavi. Vjerujem da svaka žena ima momenat Ane Petrovne u sebi – rekla je Vujisić.
Žana Gardašević-Bulatović kazala je da je zadovoljna.
– Izvukli smo najbolje iz sebe. Mislim da imamo dobru predstavu koja će se igrati na evropskim, svjetskim festivalima. Već čujem da imamo pozive i mnogo se radujem tome – istakla je Gardašević-Bulatović.
Ona, takođe, vjeruje da svi mogu da se poistovjete sa Sašom.
Na pitanje MNE magazina ,,Ovom predstavom donijeli ste istinu, svi glumci i, naravno, Žoldak. Kako je Vama bilo donijeti istinu, kakav je taj proces bio u Vama?”
– Imali smo tri audicije. Druga audicija je trajala više od 20 dana. Osim naših profesionalnih biografija, njemu je vrlo važno bilo da upozna nas, što smo mi to iznutra. U početku, radila sam Anu Petrovnu, ali, poslije izvjesnog vremena, kad me je upoznao, prepoznao je to nešto u meni. Ne bih sad pričala o sebi, ne volim to, ali, znam šta je prepoznao u meni i srećna sam zbog toga. Mnogo je veliki psiholog, mnogo je veliki reditelj, poznaje ljudsku dušu i drago mi je da je to prepoznao u meni. To mi je pečat cijelog procesa, to što je on prepoznao u meni i to što sam ja donijela sa Sašom.
Foto: Duško Miljanić
Dejan Lilić kazao je da ,,na ovakav način na koji igraš Čehova, ovakvo čitanje, to znači da treba da izvadiš sve demone i sve anđele iz sebe.”
– Svi se borimo sa našim demonima, sa našom tugom i srećom, gdje god se nalazili – rekao je Lilić.
Večeras je reprizno izvođenje, takođe na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta.
B.R.
