DRUŠTVO SLAJDER
PSIHOLOŠKINJA ZORICA MINIĆ: Mediji nameću uzore, a škola gubi u borbi sa novim idolima mladih
Na pijedestalu uzora mladih suvereno vladaju zvijezde šou programa koje promovišu mediji i drže mlade “prikovane” za ekrane. Najveći broj djece mašta da će kada poraste da se smjesti na stranice magazina koji bajkovito izvještavaju o životu na visokoj nozi. Najčešće smatraju da znanje nije viza za željenu budućnost i žele da bez mnogo truda završe formalno obrazovanje.
– Idoli mladih su one osobe koje im se nude u medijima i o kojima njihova porodica ima visoko mišljenje. Škola gubi bitku sa tim idolima jer je količina uloženog novca u medije neuporediva sa sredstvima koja se izdvajaju za obrazovanje – poručuje u razgovoru za MNE magazin psihološkinja Zorica Minić.
Minić objašnjava ovaj fenomen time da se mediji služe svim mogućim sredstvima da privuku djecu od najranijeg uzrasta. Medijske zvijezde predstavljaju uzore mladima, ikone savremenog doba. Sam naziv “zvijezde” sugeriše da se radi o nekom dalekom, nedostižnom…,.
-Medijske ličnosti, zvijezde popularne muzike zamijenile su bogove, mitološke junake, naučnike, sportiste… Njihovi posteri se drže na zidovima kao ikone. Njihova plastificirana lica nam se smiješe sa naslovnica časopisa, na portalima su svakodnevno po tri, četiri bombasta naslova o njihovim bračnim nevjerstvima, plastičnim operacijama ali i o milionima, vilama, satovima, automobilima koje roditelji naše djece nijesu bili u prilici ni da vide, a kamoli sebi priušte. O svakom koraku slavnih izvještavaju mediji. Privatni život zvijezda je u potpunosti izložen javnosti – priča Minić.
Ona to objašnjava time da u savremenom potrošačkom društvu, informacije o zvijezdama imaju veliki medijski potencijal. Orijentisani ka zabavi i senzacionalizmu, dodaje, tabloidizovani mediji promovišu ličnosti koje su “poznate po svojoj poznatosti”.
-Ovakve zvijezde predstavljaju idealnu robu za medije koji slijede diktat tržišta i povlađuju ukusu publike, umjesto da ga formiraju. Djecu uopšte ne osuđujem što biraju ovakve uzore, jer im se prezentuje da je takvo ponašanje poželjno, ‘kul’. Mladi žele da žive ljepši, luksuzniji, zanimljiviji, uzbudljiviji život od onog banalnog, dosadnog,koji stvarno žive.
Trenutna popularnost raznih “zvijezda” na brojne načine oslikava današnje društvo i položaj kulture ali i odnos medija prema slavi i onima koji je zaslužuju. Zar mediji nemaju nikakvu odgovornost prema obrazovanju, sistemu vrijednosti, formiranju ukusa?! – postavlja Minić ključno pitanje.
Upravo, pogrešni uzori, kao i uopšte nestabilan sistem vrijednosti, gdje kvalitet nije zasnovan na obrazovanju, znanju i talentu, pravednom i objektivnom nagrađivanju kvaliteta ne može, jasno, da vodi društvo u progres.
Osim televizije, koja polako gubi na popularnosti jer postaje statična i spora, na percepciju djeteta utiču internet, telefoni i društvene mreže, koji su postali veći dio svakodnevnice. Računari su donijeli niz prednosti, ali su dodatno oslabili čitanje. Većina djece svakodnevno nekoliko sati provodi uz računar.
-Računari i telefoni su postali sastavni dio djetinjstva i tu se ništa ne može promijeniti. Smatra se takođe da informaciono-komunikacione tehnologije osiromašuju osjećaj zajedništva. Djeca koja gledaju televiziju manje učestvuju u organizovanim dječijim aktivnostima izvan kuće. Otuđivanje nije jedini rizik koji proizilazi iz višesatnog gledanja u ekran. Postoji veza između ishrane, gojaznosti, sjedelačkih navika, pažnje i gledanja ekrana. Zavisnici od informaciono-komunikacione tehnologije se zovu žargonski “kauč-krompiri” zato što se ugoje zbog nekretanja, a i zbog mentalne pasivnosti – otupljuju maštovitost i guše aktivnu misao – objašnjava psihološkinja Minić.
Ona dodaje da liberalna ideologija poznaje samo tržište i komercijalne efekte, nju ne zanima sudbina mladih osoba, niti starosna granica.
-Mediji se služe svim mogućim sredstvima da privuku djecu od naranijeg uzrasta. Jedan od neprihvatljivih načina privlačenja su razna muzička takmičenja za djecu u kojima često djeca koja su tek krenula u školu izvode numere koje imaju izrazito seksualne konotacije pisane za potrebe moderne turbo-folk produkcije. Dječije pjesme nijesu na repertoaru, možda i zato što u žiriju nijesu djeca, već popularne folk i pop zvijezde, čije pjesme, nerijetko vrlo lascivnih stihova, najmlađi takmičari i pjevaju. Problem je i to što ne postoje savremene kompozicije za djecu stariju od deset godina. Oni su prevazišli dječije numere, a nema novih pjesama komponovanih baš za njih, kao ni pravih festivala i interesovanja medija. Učešće maljoletne djece u spektaklima je neprimjereno i moglo bi se tretirati kao kršenje dječijih prava – smatra Minić.
Korist od takve situacije ima, kaže, produkcija, a ne dijete, te smatra da učešće u šou programima može spadati u eksploataciju djece. Televizija upravo i takve programe koristi kako bi privukla pažnju djece kao ciljne grupe. Djeca u tome ne vide problem, jer vrlo često takve programe doživljavaju na način da će biti važni, poznati i uspješni ako se u njima pojave, ne razmišljajući o mogućim posljedicama.
Ono što može uticati na razvoj djece, dodaje, jeste učenje modela ljepote i uspjeha. Uticaj medija se ogleda ne samo u načinu razmišljanja i ponašanja nego i u stilu oblačenja. Minić kaže da je primjetno da sve više roditelja pridaje veliki značaj spoljašnjem izgledu i odjeći koju će dijete da obuče.
Mediji se služe svim mogućim sredstvima da privuku djecu od naranijeg uzrasta. Jedan od neprihvatljivih načina privlačenja su razna muzička takmičenja u kojima često djeca koja su tek krenula u školu izvode numere koje imaju izrazito seksualne konotacije pisane za potrebe moderne turbo-folk produkcije. U žiriju nijesu djeca, već popularne folk i pop zvijezde, čije pjesme, nerijetko vrlo lascivnih stihova, najmlađi takmičari i pjevaju. Učešće maljoletne djece u spektaklima je neprimjereno i moglo bi se tretirati kao kršenje dječijih prava
-Vjeruje se da je dječja odjeća u direktnoj vezi sa statusom porodice, ukusom roditelja, posebno majke koja je kroz garderobu djeteta pokazivala koliko brine o njemu. Moda, konstantna izloženost reklamama i upoređivanje sa drugima, stimulišu ovaj trend rasta, uz rizik da dijete više nije dijete nego odrasli malog rasta. Druženja, se svode se na sujetu, samodokazivanje i dokazivanje drugima da smo “drugačiji” i “bolji” – priča Minić.
Kada u to gurnemo i djecu koja nemaju izgrađenu svijest o vrijednostima, dodaje ona, onda ne mogu djeca biti kriva za svoje ponašanje.
-Mi smo izabrali da se ugledamo na pohlepni, prisvajački i ego način života, „ubili“ smo građanski sistem vrijednosti. Za narušeni sistem vrednovanja današnje djece, podjednaku odgovornost trebalo bi da snose roditelji, društveni sistem i mediji – jasna je poruka psihološkinje Minić.
M.Sekulić
