MAGAZIN PREPORUKA
RODITELJSTVO: “Parentifikovano” dijete
Svi poznajemo neku „starmalu“ ili „starmalog“, djecu koja su zrela za svoje godine i koja se ne ponašaju u skladu sa godinama koje imaju. Oni se brinu o mlađoj braći i sestrama, spremaju ih u školu, kupaju ih i oblače, kuvaju obroke za cijelu porodicu i veoma često postaju roditelji svojim roditeljima brinući se o njihovim potrebama. Ovu pojavu društvo odobrava diveći se roditeljima i djetetu, čak je ocjenjujući kao društveno poželjnu.
Ovaj proces preuzimanja uloge i odgovornosti roditelja od strane djece nazivamo parentifikacija. Organizacija porodičnog sistema jasno definiše granice, uloge i odgovornosti članova sistema. U porodici sa jasno definisanim ulogama i granicama, roditelji rade i zarađuju za život obezbjeđujući sigurnost članovima porodice dok djeca rastu i idu u školu. Djeci je omogućeno da se igraju i uživaju u djetinjstvu tako da mogu odrasti u zdrave individue koji će preuzimati odgovornosti u skladu sa godinama koje dolaze.
Do parentifikacije djeteta u porodičnim sistemima dolazi kada su jedan ili oba roditelja nezreli i nedostupni tako da najčešće najstarije dijete preuzima ulogu onoga koji brine o porodici, njenom postojanju i sigurnosti. Ovaj proces parentifikacije djeteta se često dešava u porodicama u kojima je prisutan alkoholizam ili drugi oblici zavisnosti.
Dijete se brine o nefunkcionalnom roditelju, o njegovim potrebama i sigurnosti, krijući njegov problem od okoline.
Takođe, u slučajevima jednoroditeljskih porodica, u slučajevima razvoda, bolesti ili smrti jednog člana porodice, dijete funkcionalno zamjenjuje jednog roditelja. Dijete je upoznato sa finansijskim problemima, emocionalnim potrebama roditelja kao i njegovim osjećanjima, preuzimajući ogroman teret na svoja mala leđa. Osjeća se prestravljeno slušajući stvari koje prevazilaze njegove sposobnosti da ih razumije i shvati.
Posljedice po parentifikovanu djecu su veoma teške. Neki od njih, kada odrastu, ponavljaju isti proces sa svojom djecom, očekujući od njih da nose isti teret kao i oni u djetinjstvu. Djetinjstvo parentifikovanog djeteta je život usamljenosti bez prijatelja, vršnjaka i roditelja kojima bi se obratili za pomoć i smjernice. Parentifikovana djeca, kada odrastu, mogu birati partnere kojima nastavljaju da budu roditelji. Ova dinamika odnosa je veoma pogubna za partnerstvo zbog ogorčenosti i konflikata koji boje ovaj odnos.
Psiholozi poručuju:
-kada se “družite” sa svojom djecom, kada im se žalite na svoj odrasli život, kada demonstrirate svoju nesposobnost da se izborite sa svojim gubicima i porazima;
-kada popunjavate dječijim dušama praznine svoje usamljenosti, kada primoravate dijete da pokriva vaše bolne navike;
-kada tražite lojalnost i zahvalnost svog djeteta u obliku pažnje ili saosjećanja zbog „svega što ste učinili za njega“ znajte da time lišavate svoje dijete, ne samo roditelja nego i njegovog sopstvenog života.
Izvor: Genogram/Djetinjstvo
