MAGAZIN PREPORUKA
DRUŠTVENE MREŽE: Kako preživjeti u svijetu bez lajkova
Nedavno je Instagram na području Kanade izveo zanimljiv eksperiment sa korisnicima i konačno dao konkretan dokaz da društvene mreže mogu da utiču na mentalno zdravlje.
-Nikada nemojte zaboraviti da su društvene mreže imaginarna stvar kreirana tek prije nekih desetak godina. Probajte da ih ne shvatate toliko ozbiljno – izjavio je Maks Emerson, američki pisac, glumac, model i jutjuber koji živi u Los Anđelesu.
Čitav niz njegovih zanimanja ukazuje na prednosti koje je svijetu donio internet, najdemokratskiji medij od kada mediji postoje. Društvene mreže, uz pretraživač Google, najkorišćeniji dio interneta, pružile su jednake šanse svima. Ulogujte se i predstavite svijetu. Uslov je samo jedan. Da znate slova. Ili bar veći dio njih. Od osnivanja mreže My Space do danas prošlo je šesnaest godina. Bila je to prva masovna društvena mreža koja je stigla i do nerazvijenih djelova svijeta. Facebook nastaje samo godinu dana kasnije, 2004, a njegova planetarna ekspanzija 2007. godine. Ukoliko se uzme u obzir da je ovim platformama trebalo izvjesno vrijeme da se prošire u globalnim okvirima, analitičari ovog fenomena slažu se da planetarna popularnost socijalnih mreža ne traje duže od nekih dvanaest godina. Baš kao što je rekao Emerson – tek nešto više od jedne decenije. Zašto su ova računanja bitna? Iz jednog jednostavnog razloga. Društvene mreže su promijenile svijet, promijenile su život pojedinca, i odrazile, se, u većoj ili manjoj meri, na sve generacije.
Usmjerenost na očekivanja drugih
Nedavno je Instagram na području Kanade napravio interesantan eksperiment. Korisnici ove mreže doživeli su iznenađenje – ostali su bez lajkova. Ima li takav Instagram smisla? Korisnici su mogli da vide koliko ljudi je reagovalo na njihov post, ali to nije mogao da vidi niko drugi. Kao što ni oni nisu mogli da vide broj lajkova na postovima profila koje prate. Sve je ostalo isto, osim cifre. Cifre koja ukazuje na odobravanje, prihvatanje, dopadanje, uspjeh u digitalnom svijetu. Upravo u tome i jeste bila suština eksperimenta. Može li čovjek modernog doba da preživi bez refleksije u očima drugih? Bez njihove pozitivne reakcije u širokom luku od odobravanja do obožavanja? Odgovor se ne svodi na prosto da ili ne. Raslojava se na nekoliko kolosjeka u odnosu na generacijsku pripadnost, stepen obrazovanja korisnika, interesovanja, pa i pola. Eksperiment je ukazao i na pozitivne i na negativne efekte like free stvarnosti. I potvrdio ono na čemu poslednjih godina rade različita psihološka udruženja poput Američke psihološke asocijacije i Britanskog kraljevskog društva za javno zdravlja, a to je, da društvene mreže mogu da podstaknu krizu mentalnog zdravlja.
Najpogođenija grupa koju je nepostojanje lajkova dovelo do stanja panike su mlađi korisnici. Oni u čijem životu se društvene mreže nijesu pojavile u jednom trenutku zrelosti, već su prisutne od prve decenije života. Dobar dio milenijalaca je loše odreagovao na uskraćivanje ove vrste verifikacije sopstvene vrijednosti. Ipak, pojavili su se i opozitni glasovi. Djevojke, stare u prosjeku oko 26 godina starosti, najteže su podnijele mogućnost postojanja svijeta bez lajkova. Istraživanja koja su prethodila ovom eksperimentu Instagrama podudaraju se sa rezultatima testa. Problemi sa društvenim mrežama mogu da uzrokuju depresiju, suicidne misli, krizu identiteta. I ponovo se ista grupa pokazala najpogođenijom.
S druge strani, čuli su se mnogi ohrabrujući glasovi koje uskraćivanje digitalnog kokaina nije dovelo u teška stanja. Sara Roberts, dvadesetdvogodišnja spisateljica iz Kanade, tvrdi da je zahvaljujući ukidanju vidljivosti broja lajkova prestala da se poredi sa drugima. Osjetila se slobodnijom i rasterećenijom. Zašto? Odgovor je u samoj srži ovog mehanizma koji nije nov, već je preslikan iz stvarnog života. Ono što su kompliment, pažnja, udvaranje, divljenje u realnosti – to su lajkovi u digitalnom okruženju. Ko je najviše gladan takvih gestova? Osobe koje nisu sigurne u sopstvenu vrijednost, osobe kojima je neophodna vrsta potvrde drugih kako bi više vrednovali sebe. Društvene mreže su to samo učinile znatno efikasnijim. I za one koji potvrdu očekuju i za one koji nastoje da je pruže. Otprilike, kao što su emotikoni simplifikovali jezik, lajk je zamenio komentar, frazu, konkretniji izraz dopadanja. Dovoljno da i oni, kod kojih je glad za potvrdom slabija ili oni kod kojih je ona postojala samo kao predispozicija, lako zavole ovu igru. Jer, istraživanja su pokazala da korišćenje društvenih mreža izaziva sličnu hemijsku reakciju u mozgu kao bilo koji prijatan doživljaj u stvarnosti. Lučenje dopamina izazvano uspjehom u digitalnom okruženju traži stalno ponavljanje ove vrste verifikacije lične vrijednosti. Odobaravanje – to je ono zbog čega se ljudi uvijek vraćaju društvenim mrežama. Međutim, šta je ustanovila Sara Roberts?
Pozitivni aspekti upotrebe društvenih mreža
Odsustvo lajokova je prebacilo fokus na sadržaj. Dakle, prilikom postovanja fotografije ili video-zapisa na Instagram, korisnik prestaje da kalkuliše sa efektom. Da procjenjuje da li će to dobro proći ili pak neće izazvati posebno jake rekacije. Vrlo slično stvarnom životu kada autor djela bilo koje vrste računa na komercijalni efekat. Kada nema lajkova, nema ni komercijalnog efekta. A samim tim ni upravljanja prema masovnom ukusu, trendovima, očekivanjima folovera, svim mogućim kvantitativnim mjerilima. Kada je masovni odziv na postove uskraćen, korisnik više sluša sebe, vraća se sopstvenom ukusu, željama, doživljaju svijeta. Sadržaj postaje mnogo važniji kada se recepcija posta skloni u stranu. Društvene mreže u tom slučaju podstiču samoizražavanje, kreativnost, razvoj ličnog identiteta. Analitičari koji su pratili eksperiment Instagrama navode da korisnici bili skloni tome da brišu postove koji nisu dobro prošli ili su bili znatno ispod uobičajene cifre. Jer, cifra stvara standard svakog korisnika. Njegovu virtuelnu vrijednost.
Takođe, primećuje Sara Roberts, kada nema brojača što je svojevremeno izjavio Teodor Ruzvelt:
-Poređenje je lopov radosti. Ostanite na svojoj strani.
Neminovno je da je neko u nečemu bolji, a u zavodljivom svijetu društvenih mreža koje bilduju sujetu pružajući šansu svakome da se proslavi, poređenja stvaraju dodatni pritisak, podstiču zavist i negativne emocije. Kako drugačije objasniti bot platforme koje obezbjeđuju lažne lajkove i fejk pratioce kako bi stvorili privid popularnosti određenog profila? To svjesno pristajanje na laž je novi nivo ove igre. Samo su dva moguća motiva za ovu vrstu (samo)obmanjivanja. Sujeta ili potencijalna zarada. Stavu Sare Roberts pridružio se veliki broj mlađih korisnika koji nijesu mogli da odole porivu lajkovanja ali su njegovo ukidanje doživjeli kao olakšanje. Bez sumnje u sopstvenu vrijednost. Na kraju krajeva, sve je stvar karaktera, strukuture ličnosti, načina na koji se ona razvijala. Da li će like free svijet, od Instagrama nadalje, učiniti ljude manje željnim odobravanja? Budući da je u korijenu psihološki problem, moguće je da će stišati tu opsesiju ukoliko takve društvene mreže uopšte zažive. Ali neće izliječiti nečiju potrebu da se ogleda u očima drugih. Za to su potrebna jača sredstva. lajkova nema ni poređenja sa drugima.
Simptomi zavisnosti od društvenih mreža
Intenzitet korišćenja društvenih mreža, smatraju brojni psiholozi, vrlo često ukazuje na zavisnički odnos korisnika. Počev od onog osnovnog – količine vremena koju prosječni korisnik provede na ovim platformama bez obzira na svrhu njegove „posjete“. A potom i od načina same upotrebe. Istraživanja ukazuju na to da posebno pripadnici mlađe populacije stvaraju čvršći preplet virtuelnog i realnog baš zahvaljujući društvenim mrežama. Konkretnije, skoro svaki životni trenutak ili atipičan povod dobija na važnosti tek kada je objavljen na “Fejsbuku” ili “Instagramu”, stav postaje punovredan onda kada zadobije podršku ili izazove polemiku na “Tviteru”. U skladu sa tim, količina lajkova ili šerova sprovodi dalju validaciju objavljenog. U simptome zavisnosti svakako spada intenzitet aktivnosti na mrežama, ne samo pasivno prisustvo. Slabija koncentracija na razgovor ili bilo koju drugu životnu aktivnost, bez stalnog provjeravanja mreža, obično vodi u sukobe sa bliskim okruženjem i opšti pad pažnje. Osoba kojoj se život odvija baš na društvenim mrežama uvijek provjerava da li mjesto na kojem će provesti vrijeme ima wi-fi, nikada nema dovoljno prostora na telefonu, nesvjesno iz života isključuje prijatelje ili poznanike koji nisu “online”. Ukoliko znaci zavisnosti ostanu neprepoznati, disfunkcionalnost u realnom životu postaje sve izraženija, a partnerske, kolegijalne i druge relacije otežane.
Izvor: grazia.rs/Tekst: Milan Nikolić Foto: Shutterstock
