Porto Novi
ART SLAJDER

MILOŠ BIKOVIĆ ZA MNE MAGAZIN NAKON PREMIJERE FILMA ,,BALKANSKA MEĐA”: U ratu gubi čovječanstvo

Glumac i producent Miloš Biković boravio je juče u Podgorici. Povod je bila premijera ostvarenja Andreja Volgina ,,Balkanska međa”. Film, u kojem tumači Vuka, a čiji je i producent, potresno je svjedočanstvo i opomena, a u središtu je istiniti događaj iz juna 1999. godine, kada ruski specijalci, u jeku bombardovanja, dolaze da zauzmu strateški vrlo važno mjesto, aerodrom ,,Slatinu” u Prištini, prije dolaska NATO-a.
Sa Bikovićem smo razgovarali o profesionalnoj i ljudskoj strani snimanja ovog ostvarenja, o miru i ratu, o čovječanstvu, sjećanju na bombardovanje Srbije te 1999. godine, ali i tome kako bira filmove koje će producirati.
Kako je bilo sa profesionalne, glumačke, a kako sa ljudske, emotivne strane snimati ovaj film?
– Smatram da je ovo veoma važan film zato što čuva jedan istorijski momenat od zaborava i pretvara jedan momenat u istoriji u doživljaj. Novije generacije, kada kažete bombardovanje, za njih je to riječ u udžbeniku, ako ta riječ u udžbeniku uopšte postoji, ako nije izbačena. A kada gledaju film, oni imaju doživljaj o tome i mogu da se, na neki način, povežu sa svojim starijim generacijama i mogu da taj momenat u istoriji dožive, da to postane dio njihovog iskustva. Zato smatram da je to važan film sa ljudske strane. A sa profesionalne strane, za nas je ovo bilo jedno od prvih producentskih iskustava poslije filma ,,Južni vetar“. Takođe nam je drago što se sad već ispostavilo da je uspjeh i da je veoma gledan film. Ovo je jedna akciona drama, jedan spektakl vizuelni, na nivou holivudskih ostvarenja, tako da smo na taj način dokazali da i mi možemo da napravimo jedan film koji ima takav domet da je po najvišim standardima Holivuda, a da opet priča neku našu priču, naš ugao gledanja i da nas predstavlja na drugačiji način od onoga kako smo bili  prikazani u propagandnim filmovima posljednjih 20, 30 godina.
Film ,,Balkanska međa” šalje snažnu antiratnu poruku, poruku mira i pomirenja. Da li vjerujete da će ljudi na Balkanu, ali i u svijetu živjeti jednog dana u miru?
– Vjerujem u to, zato što ako ne vjerujemo onda nam jedna vrlo crna alternativa ostaje. Možda taj mir neće doći skoro, možda ovo primirje neće trajati zauvijek, možda i hoće, ne znam, ali, stvar je u tome, da bi se to desilo, sva društva moraju da sazriju i sva društva moraju da postanu mudrija, i naši i susjedski odnosi moraju da postanu važniji od interesa velikih sila. Kada budemo tome uspjeli da se odupremo, onda će možda doći do mira na Balkanu.
U filmu se kaže: ,,Rat lomi ljude“. U ratu zato nema pobjednika?
– U ratu gubi čovječanstvo. Kao što je čovječanstvo izgubilo time što je jedna suverena zemlja Jugoslavija, tu mislim na Srbiju i Crnu Goru, bombardovana na pragu 21. vijeka od strane civilizovanog svijeta. To je jedan poraz za čovječanstvo, prije svega. U to je veći poraz, čini mi se, nego lokalni ratovi na Balkanu.
Kako se sjećate bombardovanja te 1999. godine?
– Ja sam imao 11 godina. To su bili momenti velike neizvjesnosti, straha, pogotovo u početku. Tada se čovjek nekako na sve navikne. Onda smo nekako nastavili svoj život. To su bili momenti velike solidarnosti i bili smo među ljudima koji su nam pomogli da to koliko-toliko prenesemo i preživimo kako-tako.
,,Južni vetar” i ,,Balkanska međa” su ostvarenja u kojima se Miodrag  Radonjić i Vi sa svojom kućom ,,Archangel Studios” pojavljujete kao producent. Kako birate filmove koje ćete producirati? Koje su to vrijednosti, kriterijumi?
– Važno je da film nosi poruku, da po mogućstvu ne bude mnogo glup. Ne kažem da su svi projekti u kojima sam učestvovao super pametne i mudre odluke bile, ali, trudim se da izaberem film koji ima što bolju poruku, što veću umjetničku vrijednost i kvalitet.
B. Radonjić
Foto:
B. Šekularac