DRUŠTVO SLAJDER
TIVĆANKA LJUBICA SAMARDŽIĆ STUDIRA U NJEMAČKOJ: Ovdje kilogram polovnih knjiga košta 2,5 eura
Izazovi sebe. To je životni moto Tivćanke Ljubice Samardžić koja danas studira na njemačkom Univerzitetu u Augsburgu, na programu za englesku književnost i kulturu. Opisujući kako protiču tamošnje studije izdvojila je jednu zanimljivost- sedmično često čitaju čak oko 200 stranica primarne i sekundarne literature, a onda o tome diskutuju na predavanju.
Riječ je, kako je ispričala za MNE magazin, o jedinoj većoj nepogodnosti tog sistema – uspostavljanje balansa između velikog obima čitanja za predavanja i sopstvenog istraživanja.
– Grupe su male, tako da se odmah primijeti ako niste spremni. S druge strane, ocjene se dobijaju na osnovu samostalnog istraživanja koje treba raditi paralelno sa ostalim obavezama. Uklapanje ovih struja je nešto što se uči, i mogu reći da i dalje radim na pronalsku pravog balansa, ali sam veoma zadovoljna dosadašnjim uspjehom- kaže ona.
Studije
U principu je, kako dodaje, veoma zadovoljna načinom studiranja koji uključuje mnogo samostalnog rada, jer su to istraživačke studije. Naša sagovornica pojašnjava da studenti tamo sami biraju predmete iz određenih modula koji se zahtijevaju programom. Pismene ispite, dodaje ona, gotovo uopšte nema.
– Veoma je izazovno, dosta teže od sistema koji se bazira na pismenim i usmenim ispitima, jer je veći pritisak na studentima da stvore kvalitetan i originalan sadržaj- navela je ona.
Trenutno okončava drugi semestar studija, od predviđena četiri, a studije u Njemačkoj, sa izuzetkom jedne regije, su besplatne na svim nivoima, od osnovnih do doktorskih, i to važi i za strance.
-Semestralno se plaća samo manji iznos koji uključuje kartu za gradski prevoz i simboličan doprinos fakultetu. Svi materijali za moje studije su nam dostupni u elektronskom formatu tako da ni tu nema dodatnih troškova- istakla je ona.
Odgovarajući na pitanje koliko je imala poteškoća prilikom upisa imajući u vidu da je strankinja, kaže da joj nije bilo značajno teže nego Njemcima. Traže se, pojašnjava ona, osnovna dokumenta kojim potvrđujete svoje kvalifikacije, to zatim prolazi jedan poduži administrativni proces na kraju kog dobijate zvaničan poziv i informacije o svim daljim koracima.
-Njemački sistem je veoma dobro organizovan, tako da ste uvijek upućeni na službenike koji vam mogu pomoći i dati informacije kada se osjećate pomalo izgubljeno. Jedini problem je bilo čekanje zbog kojeg nisam stigla da se prijavim za dom u toku prvog semestra, ali i to se riješilo. Ni u jednom trenutku nisam imala osjećaj da sam na neki način neprivilegovana u odnosu na lokalne studente, naprotiv, mislim da se vrata otvaraju svima koji su kvalifikovani i voljni da uče- kaže ona.
Pojašnjavajući, s druge strane, šta joj se najviše dopada kod tamošnjeg naroda, Ljubica kaže da obožava način na koji uspješno balansiraju između čuvanja životne sredine i izgradnje infrastrukture. Svuda se, kaže ona, gleda da se očuva priroda koliko je to moguće, tako da je Augsburg vrlo zelen grad, toliko da se na nekih stotinak metara od ogromnog univerzitetskog kampusa nalazi – žitno polje.
-Grad sam po sebi ima populaciju polovine Crne Gore, tako da nije uopšte mali, a sve što vam, možda, nedostaje se može naći u pola sata udaljenom Minhenu. Posebno me oduševio broj bicikala kada sam se tek preselila tamo, čini se da svi od malih nogu do duboke starosti voze bicikla radije nego automobile, čak čitave porodice. Tako oduševljena sam rekla jednoj Njemici kako je divno što se svi voze biciklima, a ona meni – ne svi, samo 20 odsto. Ja sam mislila da je ta cifra sama po sebi impresivna, kada se uzme u obzir da je to nekih 60.000 ljudi na svakodnevnom nivou, ali njima to zvuči premalo- navodi ona.
To, kako dodaje, samo ukratko ukazuje na to koliko su Njemci skromni i samokritični, kao i uvijek spremni da rade na mijenjaju sopstvenih loših navika. Ono što joj se, takođe, mnogo sviđa u vezi sa njima je neopreterećenost izgledom.
-Na fakultetu ćete rijetko vidjeti studente koji su vrlo uređeni, našminkani, razmetljivo odjeveni… Naprotiv, niko se neće zamajavati time šta vi nosite ni time šta oni sami nose. Šminka me posebno prijatno iznenadila, jer kao i Norvežanke, Njemice pretežno vjeruju u ljepotu prirodnog i ne pokušavaju da se zamaskiraju slojevima pudera. Ono što me šokiralo je do kojih granica i ta opuštenost ide – ljeti na fakultetu možete vidjeti studente kako u šortsevima idu bosi između brojnih zgrada na kampusu, tako da nekad ne znate da li su krenuli na plažu ili fakultet- priča ona.
Knjige
To nije sve. Prema njenim riječima, još jedna divna stvar, posebno za zaljubljenike u književnost, su prodavnice polovnih knjiga gdje se knjige ne prodaju po komadu, već po kilogramu! Zvuči, kaže ona, suludo, ali kilogram knjiga, koje vam pažljivo izvagaju, košta samo 2,5 eura.
– Najviše je knjiga na njemačkom, ali nude i ogromnu selekciju na engleskom, kao i neke naslove na francuskom, ruskom.. Moguće je naći nevjerovatne knjige, što fikcije, tako i stručnih knjiga, tako da je jedan od obaveznih izlazaka svakih par sedmica do ove prodavnice kako mi ne bi promaklo nešto novo- navela je ona.
Naša sagovornica je ukazala i na važnost što se na fakultetu druži sa studentima koji dolaze iz raznih krajeva svijeta. Kako kaže, mogućnosti stvaranja prijateljstava preko granica kulture, vjeroispovjesti, jezika i nacionalnosti su uvijek nevjerovatne prilike koje rado koristi da nauči više o drugima i podijeli znanje o sopstvenoj zemlji. Zato je, kako se prisjeća, prošle godine učestvovala na Međunarodnom danu na fakultetu, gdje je predstavljala crnogorsku kulturu i nacionalnu kuhinju.
-Manifestacija daje studentima priliku da spreme lokalne specijalitete svoje kuhinje i predstave ih vršnjacima. Nevjerovatno je raznovrsno i šarenoliko. Drugarica iz Srbije i ja smo dijelile štand i zaintrigiranim Njemcima nudile neke od posebnosti balkanskih država – ajvar, proju, ćevape.. Odziv je bio odličan, a Njemci veoma zainteresovani da čuju više o Crnoj Gori; posebno su me prijatno iznenadili oni koji su prišli da mi kažu da su ranije bili u Kotoru, Podgorici, ili na sjeveru Crne Gore i da im se mnogo dopalo- rekla je ona.
Naša sagovornica navodi da još nije odlučila koji će biti njen sljedeći korak, kada je riječ o karijeri, ali da razmišlja o doktorskim studijama, ili možda o promjeni smjera ka karijeri u prevodilaštvu.
– Ali srećom i dalje imam vremena za konačnu odluku- istakla je ona
Komentarišući kojeg naučnika iz oblasti koju izučava najviše cijeni priznaje da bi teško bilo izabrati jednog, jer studije književnosti i kulture znače da dolaze u kontakt sa teoretičarima iz raznih oblasti uključujući književnu kritiku, filozofiju, rodne studije, postkolonijalne studije…
– Među nekima koje bih navela bi bili Linda Hačen (Linda Hutscheon), Žak Derida (Jacques Derrida) i Džudit Batler (Judith Butler), iz prostog razloga što su njihove ideje učinile da sagledam književnost i svijet na do tada nepoznate načine. Svi oni su u svojim oblastima značajno doprinijeli razvoju ljudske misli koja nam pomaže da prevaziđemo neka uvriježena stanovišta u nauci – zaključuje naša sagovornica.
N.Đ.
