MAGAZIN SLAJDER

BOJAN  DUBLJEVIĆ U OGLEDALU: Muzika je moja terapija

Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu“ je košarkaš Bojan Dubljević koji je u samo jedanaest dana proslavio istorijski uspjeh sa reprezentacijom Crne Gore plasiravši se prvi put na Mundobasket i prolaz u polufinale Evrokupa sa klubom u kojem igra, Valensijom.
Rođen je u Nikšiću 1991. i upravo je u tom gradu, u ekipi Ibona, 2008. godine počeo profesionalnu karijeru. Nastavio je u Lovćenu i Budućnosti u kojoj je ostao do 2012. godine i sa kojom je osvojio po dva puta Kup Crne Gore i prvenstvo Crne Gore. Od 2012. godine igra za Valensiju. Godine 2013. draftovan je od strane NBA tima Minesota Timbervulvs. Sa Valensijom osvaja 2014. Evrokup, Superkup 2017, a špansko državno prvenstvo u sezoni 2016/17. Godine 2013. i 2014. proglašen je Zvijezdom u usponu Evrokupa. U sezoni 2011/12 i 2013/14 uvršten je u drugi tim Evrokupa, a 2016/17 u prvu postavu. MVP-jem biva proglašen u polufinalu (2013/14), četvrtfinalu (2011/12, 2016/17) i ,,topu 16“ (2018/19) Evrokupa. Godine 2017. dobija i Nagradu oslobođenja Grada Nikšića.Sa reprezentacijom Crne Gore u kategorijama U-18, U-20 i Seniori nastupa na evropskim prvenstvima 2008, 2009, 2010, 2011, 2013. i 2017.
U ovom razgovoru za MNE magazin vidi se odakle, pored nespornog talenta, potiču svi njegovi uspjesi. Kaže da se trudi da napreduje što više u stvarima u kojima je loš i iz svake greške izađe jači i pametniji.
Ta unutrašnja snaga, ali i ljubav prema košarci potiču još od djetinjstva koje je provodio na selu.
Pjesma koja je, dodaje on, obilježila dosta trenutaka u njegovom životu je  ,,Nothing else matters” grupe Metallica, snimljena u studiju u godini kada je Dubljević rođen.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo će me uvijek asocirati na selo. Još kao beba sam bolovao od bronhitisa i doktori su tad preporučivali da se liječim van grada, tako da sam sve vrijeme provodio na selu. Jahali smo konje, stari je napravio koš (koji je još tamo) i odbojkaški teren od šlaufa za vodu, pa se čitavo selo okupljalo i igralo basket i odbojku. Nije bilo puno djece, pretežno su igrali stariji ljudi.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Naravno, to nikad neću zaboraviti. Kad sam primio prvu platu, poveo sam društvo na bureke.
Na čemu insistirate u poslu?
– Da napredujem što više u stvarima u kojima sam loš. Da iz svake greške izađem jači i pametniji. Da na teren uđem i izađem podignute glave. Da uvijek dam svoj maksimum.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Ima dosta filmova koje bih preporučio. Jedan od posljednjih koji sam gledao a da je ostavio utisak na mene je ,,Cinderella man”.
Koje jelo najviše volite?
– Gurman sam i jedno od omiljenih jela mi je steak tartar.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav je potrebno povjerenje i poštovanje. Za to je potrebno vrijeme jer se gradi postepeno, ali kad se jednom stekne, to traje vječno.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Veliki sam ljubitelj domaće kinematografije i ako bih mogao da oživim nekog umjetnika, to bi bio Zoran Radmilović. Divim se negovoj glumi i njegovom radu.
Putovanje koje pamtite?
– Moj posao zahtjeva dosta putovanja, na mnogima od njih su se dešavale lijepe stvari i ne bih znao koje da posebno izdvojim. Međutim, slobodne dane ne provodim putujući, već uživam u vremenu provedenom u svojoj kući u Nikšiću.
Pjesma Vašeg života je?
– Mislim da sam još mlad da bih mogao da izdvojim pjesmu mog života. Muzika je moja svakodnevica, ona je, na neki način, i moja terapija. Pjesma koja je obilježila dosta trenutaka u mom životu je ,,Metallica” – Nothing else matters.

Bojana Radonjić
Foto:
 Boris Šekularac-MNE magazin/Privatna arhiva

Komentariši