Crnogorska umjetnica Vasilisa Radojević, nakon nekoliko godina pauze, predstavila se publici u Podgorici retrospektivom svojih 50-tak starih i novih slika i crteža, u JU Muzeji i galerije. Na njima je, kako je umjetnica kazala za MNE magazin, u centru žena, ona sama, stara i nova Vasilisa.
Izložbu je otvorila mr Selma Đečević, teoretičarka savremene umjetnosti, kazavši da je Vasilisa nadrealista čija estetska igra od svakog posmatrača čini snivača.
-Njen unutrašnji svijet, koji stoji kao kakva pukotina u bivstvu, prikazuje raznolika bića koja pripadaju subjektivnom realitetu…Ovi prikazi kreću se od magičnih snoviđenja naslikanih u jarkoj paleti do opominjućih i turobnih predstava slikanih u prigušenom tonalitetu, koji upućuju na tajnovitost i nepregledne dubine unutrašnjih prostora – kazala je Đečević dodajući da ima nečeg stradalnog i uzvišenog na njenim slikama, a posebno na crtežima.
Vasilisa te svoje prikaze na slikama objašnjava neposrednije. Na jednoj od slika prikazuje ženu na stari, i ženu na njen novi način kako je vidi i shvata. Obje joj se dopadaju na svoj način. To je ona sama, kaže, ta balerina. Sebe smatra jakom osobom.
-Koliko sam samo suza prolila… Naučila sam da me tuga najviše inspiriše. Čovjek kad je mnogo srećan, kad je zaljubljen i kad je opijen ne može da slika. Ali oni udari, kad te život tresne, kad te obori i nokautira – to je najjača inspiracija. Tad najviše želim da razdvojim dušu i da je bacim na platno – priča Vasilisa.
Kako kaže, najbolja terapija i bijeg od bola, koji je nekad bio nesnošljiv, “do te mjere da ne možeš vazduh da udahneš, čini ti se da umireš”, bilo je slikanje.
-Ja sam imala osjećaj da me je neko izrezao, izvadio mi sve organe i samo mi ostavio srce da patim. I slikala sam to. I ukradena mi je i slika i crtež. Bukvalno sam se osjećala kao razrezana i da držim otvoren svoj grudni koš. To je bilo kada mi je poginuo brat. I kasnije kada mi je muž umro. Desilo mi se puno ružnih stvari u životu, baš me život šamarao, ali ja sam se zatvarala i slikala. Jer same suze ne pomažu… Kome da se požališ? Ne može da te shvati neko za nešto što mu ne prođe kroz čula. Proživjela sam strašne stvari – kazala je umjetnica, dodajući da je ta ukradena slika- slika njenog života. Reprodukciju te slike ima.
U fazi je kad “raščišćava” slike. Kao i ljude, za koje je smatrala da su joj prijatelji.
-Nema druge. Moraš da znaš koji je tvoj prostor u kojem igraš. U kojeme plešeš. Ja sam ta balerina(na slici). I ona stara i ova nova – poručila je ona.
Posljednji put izlagala je u Podgorici prije devet godina. U međuvremenu bile su, kaže, Italija, Sicilija, Sardinija…,.
Podsjetimo, Vasilisa Radojević rođena je u Crnoj Gori 1955. godine. Slikarstvo je diplomirala na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu. Dobitnica je prve nagrade za slikarstvo koja se dodjeljuje svake desete godine najboljem studentu. Na “Dubrovačkom likovnom salonu” 1982. dobila je prvu nagradu za crtež. Dobitnica je prve nagrade za slikarstvo pod nazivom “Pajper” 1987. godine kao najbolji mladi slikar koji je realizovao izložbu u Rimu. Izlagala je na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama širom Evrope među kojima su značajnije u Madridu, Parizu, Rimu, Monaku, Londonu. Specijalizirala je u Rimu na Academia di Belle Arti. Dobitnik je tamošnje ,,Pajperove” nagrade, kao najbolji inostrani slikar. Imala je više od 100 zajedničkih izložbi i 50 samostalnih u Beogradu, Dubrovniku, Parizu… Radi i kao scenografkinja.
Izložba će biti otvorena do 09. marta.
M.S.
Foto: B. Šekularac