ART PREPORUKA

FILM “SUPRUGA”: Uloga koja bi mogla konačno da Glen Klouz donese Oskara(TREJLER)

Glen Klouz je sedmi put u karijeri nominovana za Oskara, i konačno smijemo da se kladimo da će ga ovog puta dobiti – sve prognoze su na strani glumice, koja je glavnu ulogu u filmu “Supruga” (“The Wife”) uspjela da učini svojevrsnom krunom karijere.

“The Wife” je drama švedskog reditelja Bjorna Runge, zasnovana na istoimenom romanu Meg Vlicer. Prati Džoan, suprugu čuvenog pisca Džoa Keslmana (igra ga Džonatan Prajs) od trenutka kad im javljaju da je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Par proslavlja veliku vijest u krugu porodice i prijatelja, a onda kreće u Stokholm na dodjelu. Film se završava na letu u suprotnom smjeru. Do tada, isplivaće mnogo toga što narušava sliku savršenog para koja je publici servirana na početku, kad Džoan i Džo imaju seks nakon 40 godina braka i kad kao djeca skaču po krevetu držeći se za ruke i pevajući “Dobili smo Nobela”…

Naravno da će mnogi konstatovati da ona iza sebe ima i mnogo veće projekte, od danas kultnog filma “Fatalna privlačnost” (1987), gdje je igrala poremećenu zavodnicu, do “Alberta Nobsa” (2011), u kojem igra ženu koja se kroz život probija prerušena u muškarca.

“The Wife” u osnovi nema naročite pretenzije da postane “kultni film”, niti jedan od onih koji će promijeniti svijet.

Nema tu spektakularnih scena, niti šokantnih obrta, priča se lagano odvija, a svo vrijeme zvuči kao nešto što smo već čuli, možda i više puta… I baš tu treba prepoznati veličinu Glen Klouz – upravo njena majstorska gluma izdvojila je ovaj film iz mase manje ili više uspješnih feminističkih manifesta nastalih na talasu #MeToo kampanje i učinila ga ubjedljivim, težim, većim.

Jer njena Džoan zaintrigiraće vas već na početku, dok s blagim grčem na licu stoji uz svog harizmatičnog muža dok on ispaljuje izlizane fraze o tome kako je ona ljubav njegovog života i njegova muza… I do kraja filma nećete skidati pogled s nje pokušavajući da objasnite taj grč, tako neprimjeren toplom, iskrenom osmjehu kojim pruža punu podršku Džou, brine o svakoj sitnici i “pegla” situaciju između Džoa i njihove djece. Grč koji postaje sve vidljiviji sa situacijama u kojim joj predlažu da ide u šoping ili salon ljepote dok njeg suprug nobelovac obavlja “važne stvari”, pa kad on flertuje s mladom fotografkinjom, pa kad objašnjava ljudima da “njegova žena, srećom, ne piše”… Ponadaćete se da ćete saznati šta krije dok Džoan bude palila cigaretu ćaskajući sa znatiželjnim novinarom, bićete gotovo sigurni da ste otkrili tajnu ove žene, ali moraćete da sačekate kraj – i osjetite kako taj grč puca i u vama, kako se lažni osmjeh razbija na komadiće, kako vas preplavljuje osjećaj nepravde, bespomoćnosti, poniženja… I shvatite da je i u toj situaciji moguće pronaći u sebi snagu za oproštaj.

– Kada se ženama pruži prilika, pojavi se toliko sjajnih priča. Čeznem za danom kada će neko reći: ‘Ovo je odličan film’, umjesto ‘Ovo je odličan ženski film’. Moramo da ističemo pitanje osnaživanja žena zato što ono neće postati dio naše kulture ukoliko se ne budemo izborili da tako bude – rekla je Glen Klouz za Guardian.

Pa, možemo reći da baš zbog nje film “The Wife” jeste odličan film. Odličan film o ženi, ali svakako ne “ženski film” – ovaj svako treba da pogleda i svako može da osjeti.

 

Izvor: noizz.rs

kud duga