Cetinjanka Tamara Marićević nakon što je okončala Fakultet za državne i evropske studije upisala je master program ljudskih prava i demokratizacije na Evropskom univerzitetskom centru za ljudska prava i demokratizaciju (EIUC) u Austriji, koji je formiran u saradnji sa više od 40 prestižnih fakulteta iz država Evropske unije. Ona se potom vratila u Crnu Goru, jer je, kako kaže, pratila svoju intuiciju.
-Moje je uvjerenje da se sa razlogom rađamo u određenoj državi i da joj nešto dobro trebamo pružiti. Odabrala sam da to bude u ovim godinama mog života. Htjela sam da steknem prva radna iskustva u Crnoj Gori, pa tek onda u inostranstvu. Sa druge strane imam više različitih interesovanja i želim da se razvijam u raznim oblastima, prije nego se opredijelim za par ključnih koje mogu širiti van granica države – kaže ona u razgovoru za MNE magazin.
Trenutno obavlja posao regrutera, odnosno obavlja intervjue i procjenjuje je li kandidat kompententan za određeno radno mjesto u jednoj, kako priča, izuzetno uspješnoj privatnoj kompaniji. Firma, kaže ona, nudi širok spektar profesionalnih usluga iz oblasti menadžmenta i unaprjeđivanja, te je lider u ovoj oblasti u Crnoj Gori i regionu.
-Imam priliku da se razvijam sa ljudima koji njeguju važne vrijednosti: posvećenosti, kolegijalnosti, iskrenosti, otvorenosti ka novim idejama i savremenim metodama, napretku i širenju ka inostranstvu…Trenutno vidim sebe u ovoj oblasti, i raduje me što se i moja druga interesovanja ovdje mogu nadovezati – kaže ona.
Studije
Prisjećajući se perioda studiranja u inostranstvu, Tamara ističe da je zahvaljujući tom iskustvu bolje upoznala sebe, kao i druge kulture i nacije.
-Sve to mi je donijelo nova znanja i vještine, nova prijateljstva, nove ideje i ciljeve, potpuno nove vidike i spoznaje i mnogo lijepih trenutaka i iskustava. Jedno je sigurno, ko je neko vrijeme živio i boravio u inostranstvu, uvijek će mu se vraćati, na ovaj ili onaj način – kaže ona.
Još od srednje škole imala je, kaže, jaku želju da studira u inostranstvu, pa se trudom i upornošću postarala da je i ostvari. Kada je donijela odluku da želi da upiše master program u Austriji i kada je prošla sve testove i intervjue ponuđena joj je, prisjeća se ona, stipendija od samog centra za studije.
– Međutim, kako sam znala da su visoki troškovi života u Evropi, aplicirala sam i za jednu od tadašnjih stipendija Crne Gore za magistarske programe, i uspjela i nju da dobijem – istakla je naša sagovornica.
Pojasnila je i da program Evropskog univerzitetskog centra za ljudska prava i demokratizaciju ima interdisciplinarni pristup području obrazovanja i istraživanja ljudskih prava, te je koncipiran na način da prvi semestar provodite u Veneciji, gdje je i samo sjedište centra, a drugi semestar u državi u kojoj se nalazi fakultet, kao i profesor koji ima najviše znanja i iskustva da vam izađe u susret prema izabranoj temi master rada. Ona je u drugom semestru bila na Karl-Francens Univerzitetu u Grazu u Austriji.
-Imala sam jedinstvenu priliku da upijam znanje i iskustvo od svog tadašnjeg mentora, jednog od najistaknutijih stručnjaka u oblasti ljudskih prava, profesora Wolfganag Benedeka – prisjeća se ona.
Nije joj teško bilo da se prilagodi tamošnjim pravilima studiranja. Na fakultetu se znanje, pojašnjava Tamara, testira isključivo na osnovu vaših zaključaka o određenoj temi i šta možete vi kao individua da doprinesete nekom naučnom pitanju, te je za nju takav način rada predstavljao prednost, a ne opterećenje.
-Na Balkanu se u većini slučajeva testira koliko vam je dobra memorija, i mogućnost uklapanja sa mišljenjem grupe i samog profesora, dok u Italiji i Austriji, se traži da mislite svojom glavom i izvlačite svoje zaključke. Cilj je da savladate materiju koristeći se svim mogućim pristupima koji vama najbolje služe. Profesori su tu da vam budu saradnici, a ne ispitivači koji odlučuju o vašoj sudbini i karijeri. Izazovno je jedino koliko brzo se možete osloboditi i otvoriti svoj um za drugačije metode i načine dolaska do željenih rezultata – navela je ona.
Istakla je da je master program bio jedinstven upravo po tome što je multidisciplinaran, što znači da se znanje pored obimne literature, studije slučajeva i predavanja, sticalo i kroz konkretnu praksu, i primjenu metoda likovne i muzičke umijetnosti, filozofije i psihologije.
– Snažnije i bolje lekcije od stanju ljudskih prava i životu uopšte dobili smo kroz brojne posjete Kosovu i drugim državama sa velikim brojem izbjegličkih kampova nego što bi smo ikada kroz puke statističke podatke- rekla je ona.
Omladina
Komentarišući tamošnju omladinu i upoređujući je sa crnogorskom kaže da su dva različita svijeta. Iz, dodaje ona, samo jednog jasnog razloga – (ne) svijesti o sebi i svojim željama.
-I kod nas i u državama Evropske unije postoje dobri i manje dobri fakulteti, dobri i manje dobri sistemi obrazovanja, tržišta rada… Pitanje je kako se mi nosimo sa tim. Njihova omladina sama odlučuje o svom životu, ne robuje predrasudama, tuđim mišljenjima i pravilima društva i pojedinaca. Ako žele da budu inženjeri težiće tome, ako žele da budu influenceri, takođe. Mnogo su više otvoreni za izazove, nove ideje, nove načine ostvarivanju želja. Sa druge strane našu omladinu ne sputava ni država, ni politika, ni rodbina, samo odustajanje na pola puta- navela je ona.
Upitana kada bi bila u mogućnosti da izmijeni dosadašnji tok školovanja što bi korigovala, Tamara kategorično kaže -ništa. Sve što smatra da je moglo bolje i više može, navodi ona, da ostvari u nekom periodu u toku života.
N.Đ.