MAGAZIN SLAJDER
JELENA NENEZIĆ-RAKOČEVIĆ U OGLEDALU: Za pravu ljubav potrebna je sreća
Današnja gošća rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu“ je glumica Jelena Nenezić-Rakočević.
Rođena je u Nikšiću, a diplomirala je na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Bora Stjepanovića.
Upravo na ,,daskama koje život znače” Nenezić-Rakočević bilježi najupečatljivije uloge, od kojih je jednom otvorila novembarski repertoar, a drugom će ga zatvoriti u matičnom Crnogorskom narodnom pozorištu. U pitanju su predstava ,,Bure baruta”, režisera Dejana Projkovskog, u kojoj tumači lik Evdokije i komad ,,Zimska bajka” Dina Mustafića, u kojoj igra Paulinu.
Prvi profesionalni angažman Nenezić-Rakočević bilježi u predstavi ,,Kralj Ibi”, režisera Slobodana Milatovića, dok u matičnom CNP to je komad ,,Montenegro Bluz”.
U radnu biografiju upisuje brojne uloge u predstavama, tv serijama, te filmu ,,Hozentarus”.
Od 2008. godine udata je za Gorana Rakočevića i majka je petogodišnjeg Jakova.
Ovoga puta, kroz razgovor za MNE magazin, čitaoci je upoznaju iz ogledala, kao djevojčicu iz Nikšića i Ulice ,,Baja Pivljanina”, kao ženu koja vjeruje da je za pravu ljubav potrebna sreća, kao majku koja sinu Jakovu čita upravo knjigu ,,Galeb Džonatan Livingston”, kao suprugu koja pamti putovanja u Pariz i na Kapri sa suprugom Goranom i kao damu čija pjesma života je ,,What a wonderful world”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na Nikšić i Ulicu ,,Baja Pivljanina”, društvo iz kraja, na krvava koljena, na podrum u kojem smo Alisa, Sanela, moje sestre i ja organizovale časove plesa, na zvuke klavira dok Irina Kljujev vježba, na Grudsku mahalu u kojoj stanuju moji stric, strina i kumovi i na igru oko džamije. Asocira me na slatkiše iz prodavnice„Kraš“, na polaganje pionirske zakletve, bakin doručak (rofitano jaje, bijela kafa, najljepši domaći hljeb i sir), na uštirkanu posteljinu druge bake, pletene čarape, heklane miljee, tegle sa zimnicom, na najljepše dvorište sa cvjetnom baštom − njene ruže su bile najljepše. Potom na razgovore sa đedom koje smo vodili od škole do kuće, on mi je bio i učitelj u OŠ „Braća Labudović“, tetke koje su nas često čuvale i izvodile u šetnju dok su mama i tata bili na putu, motor marke „tomos“, drugog đeda i vožnju sa njim, ujakove palačinke i česta putovanja u Sarajevo kod maminog ujaka i ujne, moju Anu i naše dječije (ne)zgode, vraćanje iz škole sa Vidosavom, Anom i Marinom dok jedemo eurokrem i plazmа keks, KUD „Zahumlje“ − festival „Djeca pjevaju srcem“, studio u kojem smo snimali pjesme sa Rajkom Kadovićem, Lazom Tripkovićem, Veskom Gezovićem… na Šantu Pantu, jedinog koji i dalje djecu uveseljava i edukuje, Sreta Mitrovića, mog Djeda Mraza i svih Nikšićana; na treninge iz streljštva i mog nastavnika iz matematike Miluna Anđelića koji me je upisao u Streljački klub „Čelik“ , na zlatnu medalju koju sam osvojila kao pionirka na državnom takmičenju Crne Gore sa Streljačkim klubom „Bratogost“, na nastavnicu hemije Olgu Čanović i njene duge suknje, na stadion FK „Sutjeska“, treninge i utakmice fudbalera koje je vodio moj otac, na kasetofon i kasete, gramofon i gramofonske ploče koje je moja majka slušala, na porodične ručkove tokom kojih sam postavljala „zabranjena pitanja“ − bila sam radoznala i, naravno, na moje sestre i brata, igru sa njima i bezbrižnost koju smo imali.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam se da sam radila novogodišnju dječiju predstavu „Djeda Mraz i njegovi gosti“ u kojoj sam igrala Crvenkapu. To je bila moja prva uloga za koju sam dobila patike i knjigu. A moj prvi zarađeni novac je bio tokom studija kada smo moja prijateljica Gordana i ja čistile stanove u Budvi.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na posvećenosti, strasti, dobronamjernosti i viziji. Podrazumjevam profesionalnost i znanje.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Ima onih knjiga koje čitamo od djetinjstva i često im se vraćamo. Mom sinu Jakovu čitam knjigu „Galeb Jonathan Livingston“ Ričarda Baha. Eto, preporučujem je svima. A film… Hmm… sjetih se… trenutno se prikazuje „A Star is Born“, sjajni Bredli Kuper i Ledi Gaga u glavnim ulogama. Idite u bioskop, uzmite za ruku nekog koga volite i uživajte.
Koje jelo najviše volite?
– Raštan i šnenokle koje sprema moja majka i Saneline supe, salate i pite.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Sreća. Srce bira, a razum hrani ljubav, pod uslovom da znaš da voliš.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Ima onih koje bih ponešto pitala. Ali, neka nešto ostane i u mojim razmišljanjima nedorečeno zbog mašte koju hranim i njegujem.
Putovanje koje pamtite?
– Pariz, Goran i ja pješačimo, ćutimo i dišemo u istom ritmu. Ostrvo Kapri, jedan dan koji je bio pun smijeha, radosti i iskrenosti.
Pjesma Vašeg života?
– Louis Armstrong „What A Wonderful World“.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
Najnoviji komentari