DRUŠTVO SLAJDER

NIKŠIĆANKA MILICA MARKOVIĆ RADI U PEKINGU: Јеdini sam stranac u firmi koja u Crnoj Gori gradi autoput

10.11.2018. u 7:15

Nikšićanka Milica Marković trenutno stažira u kineskoj kompaniji CRBC, u Pekingu, koja u Crnoj Gori gradi autoput. Ona radi u sektoru marketinga za Evropu i Latino Ameriku. Za MNE magazin objašnjava da ta kompanija ima projekte na pet kontinenata, odvojene marketing sektore, te da je ona dio tima za pravljenje marketing strategija i izvještaja, uključujući i istraživanje tržišta Balkana i Centralne Evrope.

-Neobičan osjećaj je da sam ovdje jedini stranac u zgradi koja ima 17 spratova kancelarija i više od 300 zaposlenih – ističe naša sagovornica.

Njeni profesionalni putevi su je, za sada, sudeći prema njenim riječima, vodili u Kinu. Kaže kako u šali priča da je ta zemlja njoj bila suđena i da je, zapravo, ona nju odabrala.

Prije nego što je počela da radi u CRBC u Pekingu obavljala je posao u toj kompaniji u Crnoj Gori radeći u sektoru marketinga i ljudskih resursa. Rezultati i preporuke njenih menadžera u Crnoj Gori su joj, kako se prisjeća, otvorili mogućnost da radi u Pekingu, kao stažista.

– Tokom posjete top menadžmenta ove kompanije u Crnoj Gori, ponudili su mi opciju stipendiranja master studija i poziciju stažiste u centralnom ofisu. Ovdje sam dobila ocjene da sam osoba koja brzo uči i posvećeno radi posao- kazala je ona.

Priča kako je upisala Guanghua školu za menadžment u Pekingu, a  opisujući kako protiče njen radni dan kaže da je riječ o vojničkoj disciplini. Ustaje u 7h i priprema se za predavanja koja su od 8h do 12h. Nakon toga ide na posao, gdje radi od 14 do 18h.

– Veče je za učenje i pisanje radova za naredni dan predavanja. Svaka obaveza mora da se završi na vrijeme jer nema praznog prostora za pomjeranja. Pored toga, gužve u saobraćaju i zagađenost vazduha, otežavaju radni dan, ali navikla sam na to – navodi ona.

Gledajući raspored za narednih pola godine ističe kako prije marta 2019-te neće moći da uzme odmor, ali to joj ne pravi nelagodu jer preuzete obaveze moraju da se završe.

– Moj osjećaj je da sam svakoga dana u neprestanoj trci sa vremenom, a moja radna kondicija iz dana u dan sve bolja – priča ona.

Od tamošnjih kolega, ističe naša sagovornica, ima podršku i pohvale. Sa njom rade i nekoliko Kineza koji su prethodnih godina radili u Crnoj Gori, a Milica ističe da, zaista, ima osjećaj da je dio CRBC porodice gdje god da radi.

-Iako sam jedini stranac u centralnom ofisu, svi znaju za Crnu Goru. I ne samo to, već su potpuno upoznati sa ekonomskim, kulturološkim i ostalim prilikama u Crnoj Gori jer je tamo jedan od projekata. Zanimljiva stvar je da me sve kolege pozdravljaju kada se sretnemo u zgradi i sviznaju za mene, iako ja nisam stigla da se upoznam sa svakim od njih pojedinacno. U toku radnog dana, barem par puta čujem da se priča o Crnoj Gori, jer moj sektor prati projekte na Balkanu – kaže ona.

Kompanija CRBC joj je otvorila mnogo drugih mogućnosti, kao što je učestvovanje na forumu Mladih lidera Kine i Evrope u Mađarskoj i bila je odlična preporuka za njene MBA studije koje je upisala na podgoričkom privatnom univerzitetu Mediteran.

Govoreći o tome koliko joj je bilo teško da savlada kineski jezik, prije svega ističe kako je poetičan, filozofski, odnosno nadasve bogat.

– Učenje se sastoji iz tri segmenta – pisanja, izgovora i tona (akcenta). To su tri zasebne stavke za koje treba mnogo godina kako bi se sve dovele do istog nivoa. Moj kineski je sada dovoljno dobar da mogu da ga koristim u poslovnoj korespodenciji i pratim  predavanja na kineskom. Kako posao postaje zahtjevniji tako se i moj kineski usavršava. Ipak, kompleksnost jezika neprestano otvara novi prostor za izučavanje i učiću ga cijeloga života – kaže ona.

Jedan od razloga zbog kojih je, prisjeća se ona, počela da uči kineski jeste Konfučijevo učenje koje joj je posebno zanimljivo, te ponosno ističe da je student Konfučijevog Instituta koji je mnogo uradio na promociji kineske kulture u Crnoj Gori.

– Ono što mi se sviđa kod Kineza je marljivost, preciznost u poslu i njihova kultura koja propagira mir i harmoniju. Elementi Konfučijevog učenja su  vrlo vidljivi u njihovoj spoljnoj politici i strategijama koje su postavili za naredne decenije – kazala je ona.

Milica je prvi put 2010-te  bila u Kini kao članica crnogorske delegacije učesnika na EXPO Šangaj 2010. Ističe kako je Šangaj bio fascinacija na prvi pogled.

-Kao Azijski Njujork, samo meni lično više zanimljiv zbog mješavin eistoka i zapada, ogromna luka, lokomotiva kineske ekonomije, kako ga ovdje zovu. Tada sam znala da ću se opet vratiti u Kinu. Dobila sam 2013-te stipendiju Vlade NR Kine, nakon toga stipendiju Konfučijevog Instituta – istakla je ona.

Zanimljivo je da je naša sagovornica okončala i studije Muzičke akademije na Cetinju, odsjek klavir, a četvrtu godinu studija je završila na Centralnom Konzervatorijumu za muziku u Pekingu kao stipendista Vlade NR Kine. Nakon toga je na Pekinškom Univerzitetu učila kineski dvije godine.

-Rođena sam u porodici ekonomista pa je moj talenat, kako bi se na kineskom reklo, tianfen/ dar sa neba. Sa šest godina sam poželjela da sviram klavir i roditelji su me upisali u muzičku školu. Trudili su se da razvijaju moje interesovanje za muziku, s obzirom da sam jedina u porodici sa tim afinitetom. Iako pijanista u perspektivi neće biti moje profesionalno zanimanje, moj dan ne može da prođe bez klavirske muzike, bilo da je sviram ili slušam- kaže ona.

Odgovarajući na pitanje da li planira povratak u Crnu Goru, Milica kaže:naravno.

-Crna Gora je moj dom i mjesto gdje ću da osnujem porodicu – istakla je ona.

N.Đ.