Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” jeste Zoran Kesić, jedno od najpoznatijih TV lica Srbije.
Zoran Kesić je novinar, voditelj i TV autor rođen 1976. godine u Beogradu. Radio je na televizijama Studio B, B92, Metropolis, Fox, Prva i autor je mnogih emisija među kojima su ,,Bg Direkt”, ,,Viša sila”, ,,Ozbiljne vesti”, ,,Prekid programa”, ,,Dezinformator”, ,,Fajront Republika” i ,,24 minuta”.
Upravo emisija ,,24 minuta sa Zoranom Kesićem” je ona koja ,,prikuje” ljubitelje dobre satire ispred ,,malih ekrana” svake subote u 21 sat.
Glumio je u filmu ,,The Books of knjige – Slučajevi pravde”, a ovaj izvanredni satiričar u Crnu Goru vraća se 19. oktobra kada će se u Kristalnoj dvorani hotela ,,Hilton Podgorica Crna Gora” predstaviti još jednim autorskim projektom ,,Priče i pesme”, kombinacijom stand up komedije, pozorišta, improvizacije, kabaretskog programa sa izvođenjem songova i interakcije sa publikom. Kesić na zabavan, satiričan i oštar način ovdje obrađuje teme kao što su politika, umjetnost, mediji, društvene mreže, korupcija, religija, muško-ženski odnosi, penzioneri…
U razgovoru za naš portal kaže da ono na čemu insistira u poslu jeste da mu je zabavno, inspirativno, da radi sa ljudima koje voli i koji ga čine boljim.
Oživio bi, kaže, Endija Kaufmana, američkog komičara koji je umro mnogo mlad i čiji rad mu je tako blizak da osjeća kao da ga poznaje. I zna da se Kaufman ne bi ljutio kada bih ga oživio. Možda bi ga malo i tukao što ga je prekinuo u smrti, ali spreman je Kesić na to.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Uspavali su me na nekom moru. Tu su mama, tata i stariji brat. U hladovini zimzelenog dal sam već zaspao, ili tek treba da zaspim, ili možda to i sanjam… ali čujem graju plaže, zvuk ,,zvr, zvr” iz krošnji zimzelenog, neku budnost van te moje uspavanosti i sve mi je potaman. Miris mora dolazi do mene, donese ga vjetrić. Kad se probudim biće ručak, kupanje, pjesak i sve što uz to ide. Ali sada mi se tako sviđa da samo tu ležim, ušuškan, bezbjedan i voljen. To je djetinjstvo.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam se da sam imao 18 godina i bio najmlađi reporter na televiziji Studio B. Prvi neveliki honorar podigao sam u omladinskoj zadruzi na 3. spratu Doma Omladine u Beogradu. Nemam pojma kako sam ga potrošio, čini mi se da mi nije bilo mnogo čudno što ja klinac sad tu kao primam neku platu. Ozbiljno sam od prvog dana shvatio svoj posao, pa mi nekako i normalno bilo da dobijem pare za to.
Na čemu insistirate u poslu?
– Da mi je zabavno, da mi je inspirativno, da radim sa ljudima koje volim i koji me čine boljim. Dozvoljavam sebi ponekad improvizaciju, ali samo kada ona proizilazi iz brižljivo pripremljenog scenarija. Glavno je da me posao na kojem trenutno radim uzbuđuje. Da se nerviram oko gomile detalja, a to nerviranje da nastaje upravo zbog toga što mi je stalo. Iz dosadašnjeg iskustva, onoga časa kada prestane da mi bude uzbudljivo da pripremam emisiju, kada prestanem da se nerviram kada ne valja i radujem kada ispadne dobro, to je početak kraja te emisije. Ravnodušnost ne podnosim i ne umijem da ravnodušan stvaram.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Neka bude po pet komada, pa šta prvo padne na pamet. Preporučujem, recimo, knjige ,,Slučajevi” Danila Harmsa, ,,Ubik” Filipa Dika, ,,Autostoperski vodič kroz galaksiju” Daglasa Adamsa, ,,Jebo sad hiljadu dinara” Borisa Dežulovića i ,,Američki bogovi” Nila Gejmana.
Filmovi da se pogledaju: ,,Lisabonska priča” Vima Vendersa, ,,Kil Bil” Kventina Tarantina, ,,Čovjek na mjesecu” Miloša Formana, ,,Kralj komedije” Martina Skorcezea i ,,Davitelj protiv davitelja” Slobodana Šijana.
Koje jelo najviše volite?
– Škembiće, supu s knedlama, pekarski krompir i batak i rusku salatu.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Da se volite. Čak i kad vas iznervira.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Oživio bih Endija Kaufmana, američkog komičara koji je umro mnogo mlad i čiji rad mi je tako blizak da osjećam kao da ga poznajem. I znam da se on ne bi ljutio kada bih ga oživio. Napravio bi on sigurno neku sprdnju od toga. Možda bi me malo i tukao što sam ga prekinuo u smrti, ali spreman sam na to.
Putovanje koje pamtite?
– Sva putovanja u Barselonu sa suprugom. Nekako se potrefilo da svaki put kad idemo u taj divni, ludi grad, sve nas je više i više. Prvo smo bili ona i ja kao momak i djevojka, pa sljedeći put sa bebom, pa sljedeći put sa dječakom i još jednom bebom u stomaku. Barselona izgleda pozitivno utiče na natalitet u našoj porodici.
Pjesma Vašeg života je?
– Nijedna pjesma mi nije toliko bitna da bih joj dao takvu titulu. Ali volim, recimo, pjesmu ,,Get Lucky” Daft Panka. I gomilu drugih, ali, eto, hajde da jednu pomenem.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva