MAGAZIN PREPORUKA
ISPOVIJEST HRVATICE: ,,Sumnjam da mi se zbog video-igrice Doki Doki ubio 13-godišnji sin”
Foto: Polygon
Roditelji jako otvorite oči, naperite uši, dobro pratite što vaši najmlađi na računarima gledaju, jer je u igri dječja Doki Doki Literature Club, računarna psihološka horor igra koja sije mlade žrtve širom svijeta.
,,Tuče” djecu i tinejdžere tamo gdje su najtanji, dira u njihovu psihu, mijenja je, nakon slatkog uvoda, preko simpatičnih anima, likova iz popularnih istočnjačkih crtaća, vodi ih u svijet depresije, nasilja, samopovređivanja, suicida.
Brojni sumnjaju, a neki i otvoreno tvrde kako im je igra ubila djecu, na način da im je mijenjala realnost u nju uvodeći mračni virtuelni svijet.
Igra je svoju tragičnu bilancu zabilježila i u Hrvatskoj: crne hronike ove godine bilježe samoubistvo 13-godišnjaka koji je do smrti bio pasionirani igrač Doki Dokija. Njegovi roditelji ne mogu sa sigurnošću potvrditi kako im je upravo igra ubila dijete. Ali i ne negiraju potencijalnu vezu. Ono što alarmira, straši, uznemiruje je način na koji je mlado biće otišlo u smrt.
– Našli smo ga obješenog u svojoj sobi. Na takav način je suicid napravio i jedan od glavnih likova u igri, onaj koji se dugo borio s depresijom. Naš je sin otišao bez riječi, impulsa, znaka. Od trenutka kada je ušao u igru, do trenutka kada se objesio prošla su tri mjeseca. Je li igra kriva? Ne mogu to potvrditi. Ali mogu sumnjati. Neću nikada doznati je li taj čin došao kao svjesno željena radnja ili rezultat igre – s boli priča za Radio Slobodnu Dalmaciju njegova majka duboko dirnuta porodičom tragedijom.
Foto: YouTube
Igra iz početka nije na sebi nosila napomene o potencijalno štetnom uticaju. Pojavile su se naknadno nakon što su uzavreli forumi, roditelji počeli alarmirati sistem. Realno gledano, mladosti koja želi sve probati, dokazati se, postati dio fan zajednice igre, takva upozorenja predstavljaju još veći mamac.
Doki Doki se lako skida, downloaduje se besplatno, ne traži roditeljski pristanak, uzelo ju je više od milion korisnika. Ima svoje krugove mladih poštovalaca, nalik onima koji prate Gospodare prstenova, Harija Potera, Sumrak sagu. Ima i cosplay scenu, što se na čatovima i forumima fotka u kostimima Doki Doki likova, s oštrim dugim noževima u rukama, upravo onako kako u igri rade i virtuelni likovi.
– Koliko god roditelji mislili da svoju djecu mogu kontrolisati na internetu, oni o tome pojma nemaju. Ono što me živcira i boli je stavljanje naglaska na informatiku u školama, uvođenje tableta, wi-fi sistema. Upravo je u školi moj sin na svom laptopu igrao tu igru – objašnjava majka.
Igru nije igrao iza njenih leđa, sve je znala, pa i to da je igru obožavala njegova prijateljica kojoj je čak dao Doki Doki majicu. Sam ju je izradio. Ispočetka je i majka u njoj učestvovala prateći sinove aktivnosti i bila joj je zanimljiva, optimistična. O igri je razgovarala sa sinom, čak su, dodaje ona, tražili zajedno poklon njegovoj prijateljici koja je takođe simpatizirala likove.
– Isto kao u igri. Ali ko je tada mogao znati gdje to vodi. Ne znam kada je igra prerasla u nešto drugo. Ali sam primijetila da je moj sin postao depresivniji. U jednom je trenutku kazao kako je igra postala čudna, nekako zastrašujuća. Počeo se mijenjati, slabio mu je interes za školu, imao je problema sa spavanjem. Ali nisam primjećivala znakove koji bi mogli ukazati na potencijalnu tragediju – kaže majka, promjenu u ponašanju pojašnjavajući pubertetom.
Lani je svijetom lutao još jedan dječji virtuelni ubica, igra Plavi kit pridošla iz Rusije, navodni uzrok više od sto tinejdžerskih smrti. Nije dugo trebalo da je nadomjesti nova, Doki Doki zamka koja igrače polako, nevino, kroz druženje u malom virtuelnom ženskom okruženju i zadatke vezane uz pisanje poezije na temelju ponuđenih riječi i pojmova, sve dublje vuče u mračni svijet.
Foto: YouTube
Igrač se u igri okušava na literarnom planu kako bi osvojio simpatije neke od djevojaka, a nude mu se određeni pojmovi i riječi koje može koristiti. Igra ga ohrabruje i navodi da bira i one koje obuhvataju riječi patnja, samoća, depresija, bol, suicid.
Na sve to danas upozorava i Daren Volmsli, otac ove godine preminulog 15-godišnjaka Bena Vollmslija iz Radklifa, za života pasioniranog Doki Doki obožavaoca. Skrhani roditelj navodi kako igra funkcioniše na način nuđenja uloge u virtuelnoj noveli, koja korisnika vuče u smrt. Smrt njegovog sina, preminulog ovog februara, danas istražuju pravosudni organi.
– Nemamo još potvrdu ali vjerujemo da bi igra mogla biti uzrok njegove smrti. Likovi u igri sugerišu određene stvari i modele ponašanja, a igrač odlučuje što će napraviti. Oni vas doslovno zavedu i virtuelni svijet pretvore u realni. To je najmučniji dio priče – navodi otac tragično preminulog tinejdžera.
Igra se može i nadalje slobodno, bez ograničenja skidati. Do kada, pitaju se ogorčeni roditelji.
Igra na kraju sama sebe ruši
Ova igra na perfidan način ruši granicu između realnog i virtuelnog svijeta. Igrači to nazivaju rušenjem četvrtog zida i često se time znaju pohvaliti, smatrajući kako su ulaskom u tu zonu postali misteriozniji, intelektualno nadmoćniji. Ono što otežava istragu jeste činjenica da igra na kraju sama sebe ruši, nestaje s igračevog računara, uništava sve sačuvane fajlove i podatke. Ako se opet otvori priča je drukčija i donosi još više grafike i tamnih scena.
Psihijatar: Igre mogu virtuelni svijet pretvarati u realni
Može li igra koja suptilno mijenja percepciju stvarnosti djelovati na dječje razmišljanje i postupke? Da, lako je moguće kod djece ranije dobi. Ona nemaju kao odrasli apstraktni način razmišljanja. Njihova su razmišljanja konkretna, što znači da nemaju jasnu pretpostavku smrti. Za njih smrt nije nepovratan proces.
Ona ne shvataju kako iza toga čina nema povratka. Nemaju sposobnost predviđanja. Što je dijete mlađe, ta je situacija očitija. Igre mogu virtuelni svijet pretvarati u realni. Pa se može događati da virtuelni likovi u dječjem razmišljanju postaju stvarni. Sa odrastanjem dječje razmišljanje počinje dobijati znakove apstrakcije.
Ali kada se tragične stvari dogode, tada se u obzir uvijek trebaju uzeti brojni činioci, porodična anamneza, uzroci koji se mogu dovesti u vezu s tragičnim situacijama – kaže doc. dr sc. Tomislav Franić, psihijatar iz splitskog KBC-a.
Izvor: Radio Slobodna Dalmacija
