MAGAZIN SLAJDER

MARKO ŠELIĆ MARČELO U OGLEDALU: Djetinjstvu dugujem zaljubljenost u priču i pripovijedanje

12.08.2018. u 6:15

Foto: Ana Kašćelan

Današnji gost rubrike ,,U ogledalu” Marko Šelić Marčelo održao je sinoć još jedan koncert za pamćenje na Lake fest-u.
To je umjetnik čiji tekstovi pogađaju direktno u centar, srce i um, a za sebe kaže da je ,,pisac kojem se dogodila muzika, iako redoslijed objavljivanja djela sugeriše da se desilo obrnuto”.
Objavio je studijske albume De facto (2003), Puzzle shock! (2005), Treća strana medalje (2008) i Deca i Sunce (2010), romane Zajedno sami (2008), Malterego, knjiga prva: Rubikova stolica (2012; izmenjeno i dopunjeno izdanje 2016), Malterego, knjiga druga: Higijena nesećanja (2017), zbirku tekstova O ljudima, psima i mišima (2009), stotinak kolumni za razne redakcije i Napet šou (2014), konceptualno djelo koje objedinjuje peti studijski album i zbirku kolumnističko-esejističkih tekstova. Pažnju javnosti najprije je stekao tekstovima svojih pjesama, kojima je zavrijedeo priznanja poput nagrade TV Metropolis (najbolja pjesma) i Davorin za 2006. i 2009. godinu (najbolji urbani/rok album), a spot za Pozerište prvi je srpski spot uvršten u World chart express evropskog MTV-a.
Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, smjer srpski jezik i književnost; Fakultet pedagoških nauka Univerziteta u Kragujevcu dodijelio mu je počasnu diplomu Magister Humanitas za pedagoško djelovanje i poseban doprinos razvoju kulture mladih.
Ono što nam otkriva u ovom razgovoru jeste da uporedo radi na novom romanu i dva konceptualno sasvim različita muzička albuma.
U ovoj priči o djetinjstvu, knjigama, poslu, ljubavi, putovanjima, pjesmi života, knjigama i filmovima vodi nas u ,,svoj svijet”.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na već tada oronuli zgradored pokraj autobuske stanice jednog malog grada, velikog kao cio svijet. Na ekipu nas klinaca. Na žetone za video-igre na aparatima. Na stripove, koje apsolutno svi čitaju i skupljaju. Na video-kasete i kultne filmove. Na prazne rafove u prodavnicama i torbe koje svačiji ćale odnekud vuklja. Na sveopštu bijedu koja svejedno nije mogla da ubije bezbrižnost djetinjstva. A silno se trudila. Morali smo poprilično da se oslanjamo na maštu, i takvom djetinjstvu dugujem svoju vječnu zaljubljenost u priču i pripovijedanje.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam se samo da sam sljedećeg jutra kupio hljeb kao i uvijek, ali tad sam pomislio: ,,Kako je sladak lebac kad je tvoj.” Inače, ogroman dio svojih ikada zarađenih honorara i danas imam – evo ih tu u stanu, u valuti knjiga i stripova. 🙂

Detalj s Marčelovog radnog stola

Na čemu insistirate u poslu?
– Na stranu ono što valjda svi očekuju – stvari poput odgovornosti i koncentrisanosti – meni najveću ulogu tu igra prijateljstvo. Najbolje radim među prijateljima i nimalo ne mislim da to šteti ozbiljnosti, naprotiv. Hladnoću i distancu nalazim vrlo napornom i neinspirativnom.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Za ovu priliku, objedinimo preporuke u jedno ime, genijalno na oba fronta: Paolo Sorentino. Ko nije, nek pod hitno otkrije ovog autora kroz zbirke priča, roman ,,Svi su u pravu”, filmove… Ili pak seriju ,,Mladi papa”.
 Koje jelo najviše volite?
– Kad inostrani mentori najzad ,,zaprže čorbu” aktuelnom režimu moje zemlje, to će mi biti omiljeno jelo. Doduše, to se jelo služi njima. Meni će sasvim dobro doći i kokice dok to gledam.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Prava ljubav. I nešto sreće s geografijom i sudbinom. A nije loše ni da se obje rodbine zaljubljenog para drže što dalje.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Boga. Niče reče da više nije među živima, a stvarno bi dobro bilo da malo doradi svoje ,,remek-djelo”, baš mu i nije neko.

Detalj sa putovanja iz Brisela s prijateljima i najbližim saradnicima, Nenom i Radetom (pred Atomijumom)

Putovanje koje pamtite?
– Rim. Prag. Brisel. Što se tiče realnosti. Ali kako jednom reče divni Uroš Petrović, pokazujući svoju majicu na kojoj piše ,,član biblioteke”, može vas i knjiga povesti na putovanje i u nezaboravnu avanturu. Od svih prevoznih sredstava, svakako sam knjigu koristio najviše.
Pjesma Vašeg života je?
– Vasko Popa: Pre igre.

Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva