ART PREPORUKA
MASSIMO SAVIĆ: Jedva čekam da završim pjesmu koju je za mene uradio Miki Vukićević
Nakon nastupa sinoć na Bedem festu,u razgovoru sa novinarima, Savić je kazao da su ,,tu samo zato jer festival ima prizvuk drugačijeg i urbanog”.
– Publika opravdava sve ono što festival hoće reći. Fantastična publika i puno iznad mojih očekivanja – sumirao je utiske Massimo.
Na pitanje MNE magazina ,,Sarađivali ste sa nikšićkim kantautorom, pokojnim Mikijem Vukićevićem (prim.a. u pitanju je pjesma ,,Ljubav je stjerana u kut”). Kako se sjećate te saradnje?”, Savić je rekao:
– Izvrsno. Ta je pjesma snimljena, ta pjesma čeka svoj završetak. Strašno mi je krivo što je Miki u međuvremenu preminuo. Tek kad je Miki preminuo, tada sam shvatio koliko su mi dugi procesi stvaranja. Strahovito su dugi. Već radim na sljedećem albumu, već radim na onom albumu koji će se dogoditi iza toga, i još radim na jedno tri, četiri projekta, tipa Ljubljanska filharmonija i tako dalje. Strašno puno projekata. Pa sam glumio u jednom filmu koji je sad bio u Areni. Previše sebi posla dajem, ali katkada ne znam reći ,,ne” i onda me to košta. Mikijeva pjesma je malo teška, jer govori o situaciji kako bi se mi kao ljudi ponašali da se Isus opet rodi i da hoda zemljom. Najvjerovatnije bi ga zatukli i ne bi željeli uopšte da priznamo njegovo postojanje. Isto kao što je to bilo napravljeno u istoriji. Radi se ipak o čovjeku koji je postigao najveći mogući konsenzus, a to je računanje vremena od nulte godine otkad je on došao na svijet. To je valjda najveći sporazum cijeloga svijeta koji se ikada dogodio. Dakle, Julijanski i Gregorijanski kalendar. Tako da, Mikijeva pjesma je vrlo filozofska, vrlo savjetodavna, želi savjetovati ljude da ne kročimo lošim putevima, a kako čujem primitivne političare, sve opet ide ka tome. Oni bi se opet klali, oni bi se opet ubijali. Krivo mi je što se okupljamo vrlo snažno oko krivih stvari, oko hljeba i igara. To jest, samo oko igara. A spremni smo biti i gladni. Za sebe smo u stanju napraviti apsolutno ništa. Izbacuju ljude iz njihovih domova, jer nisu platili telefonski račun. Je l’ treba dovoljno reći? Ja kada sam vidio svu onu masu u Zagrebu, cijelo vrijeme sam mislio – Markov trg je odmah tu, sto metara. Tamo odite i recite što mislite, a ne takvim ponašanjem odajemo utisak da je nama sve super, izbacujte nas i dalje iz kuća. Tako da, da, Mikijeva pjesma je divna, asocira na puno stvari, jedva čekam da je završim.
B. Radonjić
Foto: B. Šekularac
