Današnji gost Rubrike MNE magazina ,,U ogledalu” je frontmen grupe ,,Perper” Nikola Radunović.
Dr Nikola Radunović trenutno je u fazi pisanja naučnih radova za međunarodne časopise, budući da je doktorirao na Bečkom univerzitetu, pa, kako kaže za MNE magazin, pokušava da paralelno sa svakodnevnim aktivnostima ne zapostavi ni nauku ni muziku.
Takođe, otkriva nam Radunović, ,,Perper” planira objavljivanje novog spota i singla i spremaju se za nastupe za Lake Fest (9. avgust), rodno Cetinje i primorje tokom avgusta.
U ovom razgovoru, za djetinjstvo kaže da je to bio period kad je najintenzivnije otkrivao svijet i sa ushićenjem ,,vjerovao u svašta”. Tužno je, dodaje, što ljudi kako rastu gube tu sposobnost da maštaju i da iščekuju, da se nadaju i prizivaju događaje i momente koji bi ih usrećili.
Od prvog honorara kupio je gitaru koju i sada ima.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na sreću, radoznalost, avanturu. To je period kad sam najintenzivnije otkrivao svijet, i sa ushićenjem vjerovao u svašta! Mislim da je tužno što ljudi kako rastu obično gube tu sposobnost da maštaju i da iščekuju, da se nadaju i prizivaju događaje i momente koji bi ih usrećili. Zato je, čini mi se, jako važno da se uvijek igramo i maštamo, jer je to sjajan pokretač i kroz te i takve mantre, sebi, ali i drugima, donosimo brdo dobre energije. Nestašluci, zaljubljenost, herojstvo, pa i strahovi i zbunjenost, ali uz potpuno nevine misli neopterećene glupostima koje nas salijeću kad odrastemo, sačinjavali su kaleidoskop najljepših šara i oblika, pa sam se radovao naiskrenije svakom novom danu. Nakon svog, pokušao sam da ne propustim djetinjstvo svoje djece, kako bih opet probudio u sebi još neke djelove onog radoznalog nestaška!
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Uh, kako je teško odmah sa lijepog djetinjstva preći na priču o parama. Ali, nekako i one vremenom postanu važan faktor da neke od svojih snova dokučimo. Moja je prva zarada bila od muzike i to dok sam još bio dječak. Takođe, moja prva trgovina (koja se desila čak prije prve zarade) je bila gitara koju imam i danas. Počeo sam od nastupa i da zarađujem već kao trinaestogodišnjak, a mislim da sam uglavnom trošio na izlaske sa društvom, ploče i kasete, poneki komad odjeće. Danas uglavnom najradije trošim na putovanja, gledanje koncerata nekih omiljenih likova. Novac je zapravo samo sredstvo, a nikad nije bio cilj, pa je i taj prvi honorar došao kao posljedica truda i ulaganja u sebe. Tako zaradu doživljavam i danas.
Na čemu insistirate u poslu?
– Mislim da što god čovjek da radi, treba da tome priđe temeljno i pošteno, bez ikakvih sitnih koristi i povlađivanja na uštrb krajnjeg rezultata tog rada. Ljudi se danas često odlučuju da poslove obavljaju aljkavo i traljavo samo da bi što prije stekli neku korist, ili da bi nekome ugodili, ali vjerujem da samo ono čemu se čovjek posveti iskreno i sa idejom stvaranja nečega vrijednog ima smisla, i vrijedno je uloženog truda. Zato volim kad radim sa ljudima koji imaju sličan pristup. U tom smislu, pokušavam da u datom momentu svi damo ono najbolje što možemo, i trudim se da sebe uvijek gurnem do te granice.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Različiti ljudi vole različite stvari. Teško mi je da nekome koga ne znam preporučim bilo što. Tek kad znam sa kim pričam i kad osjetim što bi možda nekom bilo interesantno, mogao bih možda dati neku preporuku. Zapravo, trudim se i da ne preporučujem nikome ništa, dok taj neko ne zatraži savjet, preporuku. Ali evo, svojoj djeci ovih dana preporučujem da gledaju filmove besmrtnog Čarlija Čaplina, pa neka to bude preporuka svima. Sa knigama je teža stvar, jer su se masovno ljudi odvikli od čitanja, pa ako uzmu da čitaju bilo što, dobro je. Ima naravno puno sjajnih knjiga, ali evo, za ljeto preporučujem izabrane pripovjetke Čehova.
Koje jelo najviše volite?
– Iako nijesam nikad bio gurman, ranije sam obožavao kolače i palačinke! Ipak, već neko vrijeme, najviše uživam u voću i povrću u raznim varijantama. Doručkujem voće, a ako me pitate što bih najradije ručao, uvijek biram raštan, kelj, neku ribu. A za večeru mi tijesta dobro idu, tako da sam uvijek raspoložen za priganice sa nekim dobrim sirom, pice, paste.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Pa uglavnom ništa osim ljubavi! Tu nema rezona, pameti, kalkulacija, razloga. Kao kad majka voli dijete bez ikakve koristi i interesa, i bezuslovno. Da, vjerovatno da nema nikakvih uslova.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Volio bih da čujem kakvu bi muziku danas pravili Bah, Betoven, Mocart… Kako bi izgledali savremeni radovi Mikelanđela, Direra ili Rembranta. I ne samo zbog toga, volio bih da mogu da ih sretnem, ili makar da vidim neke intervjue sa njima, da čujem kako oni doživljavaju svijet.
Putovanje koje pamtite?
– Pamtim uglavnom sva putovanja, ali vjerovatno su najživlja i najmističnija putovanja iz perioda prije osnovne škole. Nekako u njima uvijek domislimo dobar dio ambijenta i događaja koji su se odigrali. To je između ostalog razlog zbog kojeg se rado sjećam djetinjstva – bilo je jednako stvarno i nestvarno!
Pjesma Vašeg života je?
– Mnogo je teško odgovoriti na ovo pitanje. Mnogo je pjesama koje su mi tokom života izgledale kao da su one odgovor na ovo pitanje počev od Michelle od Bitlsa, preko Comfortably Numb od Flojda, pa Brothers in Arms od Dajer Strejts, One od U2 i još njih mnogo mnogo!
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva