NAŠE PRIČE

ISKUSTVA CRNOGORSKIH NOVINARA O AUTORIZACIJI: Od zahtjeva da se istakne titula magistra do ,,tužiću te, promijeniš li išta“

23.07.2018. u 6:15

Nije rijetka pojava da nakon obavljenog razgovora sagovornici od novinara ili novinarke zatraže da pogledaju tekst prije nego što se objavi u medijima.  Kako se dalje odvija komunikacija među njima, odnosno da li se dešava da sagovornici manipulišu pravom na autorizaciju tako što suštinski prekrajaju svoje izjave ili brišu neka pitanja, razgovarali smo sa predstavnicima pojedinih crnogorskih medija.

Urednica rubrike Društvo u Dnevnim novinama Bojana Pejović kaže da su sa gotovo svim sagovornicima, govoreći o onima koji su zahtjevali autorizaciju tekstova, imali korektnu saradnju.

-U tom smislu nije bilo zloupotreba – istakla je ona.

Navela je da zahtjevi za autorizaciju članaka nijesu česti. Ipak, dodaje ona, nije ni da ih nema.

– Najčešće ih zahtijevaju sagovornici koji iznose mišljenje ili analiziraju neku osjetljiviju oblast, kako bi zaštili sebe, samim tim i mogućnost greške sveli na minimum. Autorizacija tekstova u takvim situacijama je čak i poželjna, imajući u vidu činjenicu da su rijetki novinari koji imaju privilegiju da budu specijalizovani, odnosno da prate određenu oblast, i na taj način budu potpuno upućeni u sve njene segmente. Stoga je za nekog ko je juče radio priču iz prosvjete, bavio se ljudskim pravima, ili pitanjem crkve, a danas dobio zadatak da odradi intervju sa, recimo nekim ljekarom specijalistom, autorizacija dobra za obje strane-kaže Pejović.

Odgovarajući na pitanje da li pamti neki nesvakidašnji primjer autorizacije, ističe kako se sjeća slučaja kada je druga strana vratila autorizovan tekst sa opremom članka, odnosno naslovom i nadnaslovom teksta, na šta sagovornici, naravno, ne mogu da utiču.

-Imali smo i „slučaj magistra“, sagovornika koji je ispred svakog pominjanja svog imena u autorizovanom tekstu dodao „mr“ – navela je Pejović.

Problem

I zamjenica glavnog i odgovornog urednika portala Analitika Vesna Rajković – Nenadić navodi kako nema nikakav problem kada joj pojedini sagovornici traže autorizaciju.

-Podvlačim – pojedini. Naime, smatram da je korisno i za samog novinara da se sa sagovornikom dogovori oko autorizacije, da ne bi bilo kasnije raznih nejasnoća. Svakodnevno radimo teme iz različitih oblasti, često nemamo dovoljno vremena da se kvalitetno pripremimo jer ono što je sada vijest već za dva sata nije, tako da je nekada mnogo bolje da sagovornik još jednom vidi prije nego što se objavi njegov stav. Posebno kada je riječ o stručnim stvarima… – kaže ona.

Njoj se, kako dodaje, ne dešava često da joj traže autorizaciju, jer se godinama stekne jedna vrsta povjerenja, a ona uvijek poštuje sagovornika i ne stavlja mu riječi u usta koje nije rekao niti izvlači naslove koji nemaju veze sa tekstom.

– Od autorizacije je mnogo, mnogo veći problem ustaljena praksa da se intervjuu i razgovori rade e mailom. To je posebno sa državnim zvaničnicima pravilo, i skoro nikada neće da radimo intervju ,,face to face“. To značajno utiče na kvalitet rada, skoro pa obesmišljava posao novinara. Ne dešava mi se da izbace pitanja, ali da na postavljeno pitanje izbjegnu odgovor – vrlo često. Ja tada često nemam mogućnost dodatnog pitanja, što bi trebalo da bude osnovni novinarski posao- istakla je ona.

Kada je riječ o radu na TV, nikada joj se nije desilo da traže autorizaciju snimljenog materijala ili da se nešto izbaci.

– Takvih zahtjeva zaista nijesam imala- priča ona.

Opsesija

Sagovornici novinara agencije Anadolija Adela Omeragića iskazuju često želju da autorizuju tekst, a on ističe kako to rade posebno analitičari. Misli da je to više neka njihova opsesija nego li što sumnjaju u profesionalnost novinara.

-Posao novinara sa sobom nosi razna iskustva, posebno kada su u pitanju sagovornici. S obzirom da svakom sagovorniku pristupam profesionalno do kraja, očekujem makar pola profesionalnosti s druge strane – kaže on.

Kada radi intervjue, često puta najavi pitanja kako bi se sagovornik pripremio, ali ne dozvoljava da nakon završenog intervjua sagovornik prvo odgleda ili odsluša intervju, već to on radi.

Prisjetio se jednog neobičnog primjera autorizacije.

-To je bilo kada sam počinjao da se bavim ovim poslom. Zvao sam jednog bivšeg sudiju da mi prokomentatiše nešto oko Ustavnog suda. Bio je tako neljubazan u razgovoru, valjda mu nije bio dan, nemam pojma, ali je na kraju razgovora ovako rekao: ,,Slušaj Omeragiću, kada napišeš tekst, zovi me da mi pročitaš šta si napisao. Ne bude li kako sam ti izjavio od tačke do tačke, i tebe i urednika ću da tužim“-priča on.

Ističe da najmanje problema oko autorizacije ima sa političarima i sportistima.

S obzirom da radi za novinsku agenciju, gdje u okviru vijesti imaju fotografije i video, Omeragić ističe kako  bilježi i slučajeve da ljudi žele da prvo vide fotografije ili video, pa da ga tek ,,odobre“ za emitovanje.

-Naravno, to ne dozvoljavam, jer niko nema pravo osim naših urednika da se miješa u naš posao – navodi on.

Novinarka portala Antena M Bojana Komnenić kazala je u razgovoru za naš portal kako u dosadašnjoj karijeri nije imala neki veći broj sagovornika koji je tražio autorizaciju teksta.

-Mogu reći da za ovih 10 godina bavljenja novinarstvom vrlo mali broj sagovornika je tražio autorizaciju teksta. Onima koji su to tražili izlazila sam naravno u susret, da bih izbjegla moguće neprijatne situacije. Nekad i ja pošaljem gotov tekst sagovorniku ukoliko procijenim da bi tekst mogao biti bolji, jer neke teme nije lako obraditi –istakla je ona.

Prisjeća se kako joj se jednom dogodila situacija da je sagovornik tražio da se promijeni nešto što je rekao, a za šta je  imala audio dokaz. Naravno, u takvim situacijama, izričita je ona, nema kompromisa.

– I nije ga bilo u ovoj situaciji. Ima ga ako procijenim da bi korekcije doprinijele kvalitetu teksta – rekla je ona.

Treba, smatra ona, istrajati u svojim principima ako su ispravni, naravno.

-Pamtim jednog diplomatu koji bi da bude i novinar i urednik. Koji ne razumije koncept novinarskog teksta, saopštenja ili kolumne, odnosno da postoji razlika – navela je ona.

Dodaje i kako je sagovornicama često važnije čime je ilustrovan tekst nego šta je poruka teksta.

-Bilo je želja da se promijeni slika, jer je neka ljepša. Bilo je i biće. Pošto najviše pratim politička dešavanja, zaključujem da u toj branši ima onih kojima to nije uopšte važno, ali i onih za koje i startu znamo da su ,,teški” po tom pitanju – ističe Komnenić.

N.Đ.