DRUŠTVO SLAJDER Uncategorized
ATLETIČARKA MARIJA VUKOVIĆ U OGLEDALU: Ne odustajati, čak i kada je teško
Svjetska javnost nikada neće zaboraviti skok u vis crnogorske atletičarke Marije Vuković koji se dogodio 2010.godine kada je postala svjetska juniorska šampionka. Od tada je Cetinjanka počela da niže uspjehe-nagrade i priznanja, a nedavno je osvojila, takođe, zlatnu medalju na Prvenstvu malih zemalja Evrope u Lihtenštajnu, sa preskočenih 186 centimetara. Iako ostvaruje zapažene rezultate, Marija je, kao i mnogi, u karijeri zbog određenih ,,kriznih trenutaka” htjela da prekine da se bavi atletikom, ali to nije učinila, te kaže da su takva promišljanja davno prošla i da se, na sreću, vratila svom terenu…
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Djetinjstvo me asocira na bezbrižnost i igranje ispred zgrade sa sestrom.
Pamtim ga po tome što je mama morala vikati na nas da uđemo u kuću, stalno smo bile napolju i igrale smo se. Imale smo dosta društva i bilo je zanimljivo.
Zahvalna sam roditeljima na svemu što su nam pružili i kako su nas vaspitali, ništa nam nije falilo nikada. Bezuslovna ljubav prije svega postoji i dan danas. 🙂
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Bilo je davno, to je bila prva stipendija od grada Cetinja. Sjećam se da sam sa sestrom kupovala časopis ,,Bravo” i bila srećna, jer imamo za sladoled kad god poželimo.
Na čemu insistirate u poslu?
-Istrajnost,upornost i vjera. Mislim da je to najvažnije. Ne odustajati, čak i onda kada je teško.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Dosta čitam,više neko lako štivo. Nora Roberts i Sidni Šeldon su mi omiljeni, volim njihove knjige. Zadnju sam pročitala od Jelene Bačić Alimpić ,,Kofer iz Berlina”,ako se ne varam. A film koji sam pogledala prije par dana i jako mi se svidio je ,,Putnik”.
Koje jelo najviše volite?
-Hranaaaa! 🙂 Volim slatko, sve što je slatko. Volim i maminu kuhinju, najbolja je i najukusnija! Kad bih morala da se odlučim, bila bi to musaka.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Za pravu ljubav…razgovor,razumijevanje i poštovanje.
Putovanje koje pamtite?
-Svako putovanje je na svoj način zanimljivo. Dosta sam proputovala i jako sam zahvalna na tome, to je ono što mi je atletika pružila. Upoznavanje novih ljudi, sticanje prijateljstava svuda po svijetu.Divno je. Izdvojiću sada ovo posljednje,u Izraelu,gdje sam imala miting,a nakon toga su nam organizovali obilazak Jerusalima, što mi je uvijek bila jedna od želja.
Pjesma Vašeg života je?
-Pjesma mog života,eh. 🙂 Volim da pjevam iako vjerovatno to užasno zvuči za ljude oko mene. Eto, neka bude ,,Najjači samo ostaju,nikad se ne predaju,najjači uvek veruju u zakon pobede..”. Može i ,,Moji su drugovi, biseri rasuti po cijelom svijetu,a ja sam selica pa ih ponekad sretnem u letu…”. Te dvije su i baš po mojoj mjeri.
N.Đ.
