MAGAZIN SLAJDER
BOŽIDAR GAGOVIĆ U OGLEDALU: A onda se dogodila muzika
Baranin Božidar Gagović već 30 godina učestvuje u stvaranju rok muzike na crnogorskom muzičkom nebu. Gagović je sarađivao i sarađuje sa svim značajnijim muzičarima sa ovih prostora. Svirao je u grupama: ,,Karlo peti”, ,,Ponoćni ritam”, ,,Bellmondo”, ,,Don Kihot”, ,,Ivan i legende”, ,,Katapult”, ,,The sexy very much”. Poslednjih 10 godina ne mijenja svoje momke iz rok benda ,,Akademie”. Jedan je od potpisnika muzike i aranžmana himne KK ,,Mornar”, kao i nezvanične himne Bara.
Da će se baviti poslom od kojeg živi znao je već sa 13 godina, a prvi honorar zaradio je 1989. godine . Koliko god nije rob pravila, forma mu je bitna. Ne voli kašnjenje i neprofesionalnost, kao ni tehničke propuste u radu. Zabavljanje publike ipak je ozbiljan posao. A za ljubav je, kaže, potrebno da se poklopi mnogo stvari. Svoju suprugu Draganu upoznao je u Budvi, 1995. godine. Iz te ljubavi dobili su Bogdana i Aleksandru. Kako kaže, najsrećniji je bio kad su mu se rodila djeca. Jasan je u tome da mu zadovoljstvo, ljubav i sreću u životu pružaju porodica, prijatelji, muzika i životinje.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na radost i sreću. I pored turbulentnih stvari, kao što je zemljotres 1979. godine, sve u svemu bilo je lijepo i koloritno. Do trinaeste godine sam se tražio po različitim sportovima i borio sa raznim interesovanjima. A onda se dogodila muzika.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Ne baš. Mislim da se to dogodilo na jednoj svadbi ili ispraćaju u vojsku, u Mrkojevićima, u Baru 1989. godine. Iako sam do tada odsvirao dosta svirki za dvije godine, mijenjajući starije kolege. Međutim, niko se nije do tada napravio vješt da te zarađene pare da mladom i neiskusnom kolegi. A ja sam tada sve radio iz entuzijazma.
Na čemu insistirate u poslu?
– Tačnost u profesionalnom smislu je najvažnija. Da se dođe na vrijeme na posao i da se isprovjerava cijela tehnika na kojoj se radi. Ne volim da se išta prepušta slučaju. U muzičkom smislu, jako mi je bitno da se dođe do svog izraza i izvođenja. Ne volim da robujem pravilima, a opet se trudim da ispoštujem formu.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Neko sam ko već godinama nema baš mnogo vremena za neko dublje čitanje. Ono što mi se dopalo definitivno u zadnje vrijeme je ,,Povratak u ulicu maršala Tita” od Željka Milovića.
Što se filmova tiče, nijesam ni tu mnogo vičan. Definitivno nijesam filmofil. Pada mi na pamet čuveni ,,Maratonci trče počasni krug” ili ,,Čokolada”, sa Žilijet Binoš.
Koje jelo najviše volite?
– Volim našu, domaću staru kuhinju. Tu su spanać, blitva, raštan, kopriva… A od jela u kojima ima izvjesni postotak mesa – sarmu – definitivno! I sir, u bilo kojoj varijanti.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav neophodni su kompaktibilnost, hemija, razumjevanje, iskustvo, razum … I još milion sitnica, manje ili više bitnih. Prosto mora sve da se poklopi. A sve kreće od dopadanja.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Nijednog. Svi oni žive u svojim djelima i dalje. Ne ide se protiv prirode i Boga. Možda bi bolje pitanje bilo – ,,Da li žalite što nijeste bili savremenik sa nekim umjetnikom?” E tada bi popis nabrojanih imena bio neograničen.
Putovanje koje pamtite?
– Nijesam nikad o tome razmišljao, a nijesam mnogo ni putovao. Sve se svelo na zemlje regiona. Zaista nemam nekih spektakularnih sjećanja tim povodom.
Pjesma Vašeg života je?
– ,,Shine on you crazy diamond”, od Pink Flojda. Taj svemirki bluz će biti ,,numero uno” dok budem živ. Definitivno! Što se tiče ex- yu rock scene, to su ,,Etida”, od Korni grupe. Ili ,,Čuvam noć od budnih, od ,,Leb i sol”.
M. Sekulić
Najnoviji komentari