MAGAZIN SLAJDER
DANKA KOVINIĆ U OGLEDALU: Nadam da će neko da mi otpjeva ,,Danku” od Tome Zdravkovića
Današnja gošća rubrike MNE magazina ,,U ogledalu”, teniserka Danka Kovinić, rođena je na Cetinju, a odrasla u Herceg Novom. Sa sedam godina počela je da trenira tenis, od 2009. profesionalno se bavi njime. Godina karijere bila je 2016, kada je ostvarila najbolje plasmane u singlu (46) i dublu (67). Devet je broj ITF titula koje je osvojila u singlu, a četiri koje je osvojila u dublu. Dio je Fed kup reprezentacije, a bila je učesnica Olimpijskih igara 2016. u Rio de Žaneiru. Od proteklog mjeseca članica je Teniske akademije Tipsarević.
Kaže da je na djetinjstvo asociraju nasmijana lica drugara, ali i rivalstvo između meanderaca i soliteraca. U poslu insistira na istrajnosti i požrtvovanosti, dok za pravu ljubav ističe da su potrebni iskrenost, povjerenje, odanost i poštovanje. Nada se da će joj neko u životu otpjevati ,,Danku” od Tome Zdravkovića.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Dok vam pišem, prisjećam se nasmijanih lica mojih drugara, bezbrižnosti, radosti što smo većinu vremena provodili skupa igrajući se ispred zgrada. Momenta kad nas majke pozovu sa balkona da je vrijeme ručka, pa svi pognute glave krenemo kućama. Moram da pomenem, pored svih dječijih igrica i nestašluka mi Savinjani smo imali pravi okršaj, rivalstvo između meanderaca i soliteraca. Nalazili bi se na pola puta (liniji fronta) između kvartova i borili za protivničku teritoriju. Moji Savinjani će znati o čemu se radi. 🙂
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi honorar sam zaradila na profesionalnom turniru u Podgorici, imala sam 15 godina. Iskreno, tada ga nisam potrošila, sjećam se da sam zarađen novac dala mami. Na kraju godine smo otišle u Kotor da kupim prve sunčane naočare (nadam se da nisu plaćene od mog honorara). (smijeh)
Na čemu insistirate u poslu?
– Na istrajnosti, požrtvovanosti, želji za napretkom svakog dana. A ako je moj tim u pitanju, na povjerenju i iskrenosti.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Željela bih mlađim generacijama da preporučim knjigu ,,Pipi Duga Čarapa”. Ona je bila junakinja mog djetinjstva. Tek skoro sam odgledala film ,,Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa”. Šta sve život može da nam priredi?
Koje jelo najviše volite?
– Kao i svi sa Primorja, volim jela sa morskim plodovima. Ali bih za omiljeno ipak izdvojila raštan. Putujući sam probala razna jela, ali ništa me ne obraduje kao kad se vratim sa turnira i dočeka me raštan na stolu.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Svi znamo da je potrebna iskrenost, povjerenje, odanost, poštovanje. Potrebna je ta jedna osoba koja vas istinski voli i sve od navedenog dolazi sa pravim partnerom.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Da mogu, oživjela bih Njegoša. Vjerujem da bi takav umjetnik, vladar, značio današnjem društvu.
Putovanje koje pamtite?
– Moja putovanja su uglavnom vezana za turnire. Srećom, tenis me je odveo na turneju kroz Južnu Ameriku, prvi susret sa Kolumbijom, Peruom, Argentinom, Ekvadorom je nezaboravan. Imala sam priliku uživo da vidim karneval u Kolumbiji, oduševljena sam bila.
Pjesma Vašeg života je?
– Imam pjesme koje volim, ali nemam pjesmu svog života. Ali se nadam da će neko u životu da mi otpjeva pjesmu ,,Danka” od Tome Zdravkovića.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
