Današnji gost u rubrici MNE magazina ,,U ogledalu”, režiser Gojko Berkuljan, crnogorsku i svjetsku publiku ,,kupio” je već sa prvim dugometražnim filmom ,,Iskra”. Zato i ne čudi što su svi željno iščekivali spot za pjesmu ,,Inje” sa kojom će Vanja Radovanović predstavljati Crnu Goru na ,,Pjesmi Evrovizije” u maju u Lisabonu. I ispunio je sva očekivanja, kako crnogorske, tako opet i svjetske javnosti, sudeći prema komentarima ispod spota. Berkuljan će biti režiser i evrovizijskog nastupa.
Osnovnu, srednju školu i Fakultet dramskih umjetnosti, na katedri filmske i televizijske režije, završio je na Cetinju.
Dobitnik je studentske nagrade koju dodjeljuje Univerzitet Crne Gore, kao i Studentske nagrade grada Cetinja za 2011.
Od oca, kaže u ovom razgovoru za MNE magazin, naslijedio je ljubav prema naučnoj fantastici, kao i kolekciju starih jugoslovenskih naučno-fantastičnih časopisa ,,Sirius”.
Djetinjstvo ga asocira na mnoštvo autentičnih likova, ,,koji, nažalost, svakim danom polako nestaju”.
Ostaće mu, dodaje on, u pamćenju urezan odlazak u Avganistan.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Asocira me na mnoštvo autentičnih likova iz rodnog grada koji, nažalost, svakim danom polako nestaju. Takođe me asocira na učestale avanture i nestašluke po okolini Cetinja u ljetnjem i jesenjem periodu, kao i na ,,kompulzivno” gomilanje i skupljanje filmova i serija, u početku VHS kaseta, a kasnije DVD diskova. Da, djetinjstvo me asocira na pirateriju.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Mislim da sam prvi honorar zaradio sa nekih 19 godina. Ako se dobro sjećam, bio sam angažovan od strane pozorišta na Cetinju da snimim nešto. Iskreno, ne znam kako sam ga potrošio. S obzirom da se trudim da budem što pažljiviji s novcem i da se ne rasipam, ne bih se čudio da dio tog honorara i dan-danas čuvam.
Na čemu insistirate u poslu?
– Film je timski rad i uvijek podjednako zavisi od svakog člana ekipe. Ono što tražim od ljudi je da u projekat vjeruju i da su mu posvećeni onoliko koliko sam i ja.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Na ovakvu vrstu pitanja mi je uvijek bilo teško da odgovorim. Ne znam što bih preporučio. Od oca sam naslijedio ljubav prema naučnoj fantastici, kao i kolekciju starih jugoslovenskih naučno-fantastičnih časopisa ,,Sirius”. Tu sam se zaljubio u radove Isaka Asimova, Artura Klarka, Rej Bredberija, Filip K. Dika i drugih. Ako nekoga interesuje, neće zažaliti ako počita bilo koji od naslova navedenih pisaca. Što se filma tiče, široka je lepeza stvari koje volim i kojim se divim. Ako je baš potrebno da preporučim, posljednjih dana imam osjećaj da me crnogorska zbilja sve više podsjeća na ,,Punishment park” Pitera Votkinsa.
Koje jelo najviše volite?
– Najviše volim ono koje ne moram sam da spremim, jer se često razočaram u sebe.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– A ne, ne… Neću Vam predati formulu za pravu ljubav, jer namjeravam da je unovčim preko Teleshopa. Šalu na stranu, ne znam, meni se jednostavno desila. Teško je racionalno razložiti nešto što je iracionalno.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Nikad o tome nijesam razmišljao. Ako već pitate, onda bih nasumično odabrao nekog srednjevjekovnog umjetnika samo da bih ga posmatrao kako zgroženo i preplašeno reaguje na digitalno doba. Možda bi iz toga nastao i neki dokumentarac. Najisplativije je profitirati na nečijoj muci. 🙂
Putovanje koje pamtite?
– Zasigurno će mi odlazak u Avganistan ostati urezan u pamćenju. Kad ugledaš samo djelić tog ambijenta, ubrzo počnes da cijeniš i poštuješ ono što imaš.
Pjesma Vašeg života je?
– Kako se nadam da je moj život tek na samom početku, nijesam pružio sebi taj luksuz da odaberem pjesmu života. Kao i svako drugi, prolazim kroz razne faze i raspoloženja, tako da se ne mogu opredijeliti za jednu numeru koja mi toliko znači. Stvar koja mi se posljednih dana vrzma po glavi je ,,I’m only joking” benda Kongos.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva