Posljednji februarski četvrtak na zimskoj sceni Barskog ljetopisa bio je opredijeljen za pozorište. Tako je gost Bara i Dvorca kralja Nikole, 22. februara, bila umjetnička ekipa zagrebačkog Exit teatra, koja je izvela hit-predstavu „Kako misliš mene nema?!“, u režiji Ivice Boban, sa Filipom Juričićem i Amarom Bukvićem.
Pred Baranima je skoro dva sata igrana farsična i iskrena, opuštajuća i dramatična, smiješna i gorka priča dvojice muškaraca koja lutaju lavirintom svojih stvarnih i zamišljenih identiteta, konstruišući niz osoba, situacija, realnih i fantastičnih događaja. U pokušaju da se sve to razotkrije i likovi ogole, u prvi plan dolazi zapitanost gledalaca da li su pred njima ljudi siromašnog duha, nemoćni buntovnici, žrtve prošlosti i kolektivne svijesti ili pak sopstveni dželati.
– To su zapravo dva lika koja postoje svugdje, koji su na margini društva, koji se nekako pokušavaju istaknuti, a to im nikako ne uspijeva, jer njihov im socijalni pedigre to ne nudi. Oni su, dakle, kako mi to u Zagrebu zovemo ‒ kvart, ili u Beogradu ‒ blok; likovi za koje ne bih rekao da su neobrazovani, nego nisu imali priliku da postanu ono nešto drugo. Čini se da su beznačajni, a zapravo su užasno značajni i zato se i predstava zove „Kako misliš mene nema?!“. Dakle, ti ljudi su tu oko nas i uvijek pokušavaju naći svoju sreću i biti srećni kao svi ostali, a to im ne uspijeva – objasnio je nakon igranja glumac Amar Bukvić.
Tekst ove predstave, kazao je Bukvić, nastao je kao plod interakcije dramaturškinje Olje Lozice i rediteljke i autorke projekta, Ivice Boban, a prije svega improvizacije dvojice glumaca, koji su materijal crpli iz svojih života, „iz kvarta“ u Zagrebu, iz kog su potekli. Takvi likovi se, istakao je, mogu naći i u člancima crne hronike bilo kojih dnevnih novina, bilo da su one kupljene u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji…bilo da se čitaju danas ili nekom trenutku naše prošlosti. U tome se krije ključ uspjeha predstave, koja puni pozorišne sale širom teritorije bivše Jugoslavije već više od deceniju.
– Mi sigurno idemo uz vrijeme u kom živimo. Malo, ajmo reći, podilazimo onom vremenu i podilazimo društvenoj situaciji koja nas okružuje u datom trenutku. Tako aktualizujemo stvari. Ovo je 11. godina da igramo predstavu. To je blizu 400 izvedbi, a pritom je sigurno 80 odsto predstave isto kakvo je bilo prije 11 godina. To što je ona podjednako aktuelna nekad i sad je, zapravo, njena čar i ljepota. Nama je uvijek milo igrati ovu predstavu zato što je ona lokalnog tipa, vezana je za Zagreb. Zato nam je u samom početku, čak i kad smo je igrali negdje u Hrvatskoj, glavna pomisao bila: kako će biti kad je budemo izveli u Splitu, ili nekim drugim gradovima. Onda smo vidjeli da to tamo funkcioniše isto, pa smo počeli putovati po bivšoj Jugoslaviji zbilja puno. Dakle taj lokalni štih ne smeta – dodao je Bukvić.
Nagrađivani komad „Kako misliš mene nema?!“ je jedna od najdugovječnijih i najgledanijih predstava na zagrebačkoj pozorišnoj sceni uopšte.