Prvi put u istoriji Zimskih olimpijskih igara na njima će se nadmetati i jedan Aboridžin. Njegova životna bajka nije neka obična priča. Zapravo, više liči na pjesmu, piše Darko Nikolić za ,,Blic sport”.
Harli Vindzor nema onaj klasičan ,,aboridžinski izgled”, a i sam kaže da mu život nije bio baš klasičan. Odrastao u porodici sa po četiri brata i sestre, kao devetogodišnjak je bio sa majkom u kolima, a ona je napravila jedno pogrešno skretanje i umjesto kod kuće – završila desetak kilometara dalje. Kada je shvatila da je pogriješila, zaustavila je automobil i izašla da kupi ,,brzu hranu” za sebe i malog Harlija, a on ju je sačekao naslonjen na otvoreni prozor. Pogledala je gdje to gleda, a vidjela – klizalište.
– Hoću i ja tamo. Da probam – rekao joj je.
I, bajka je baš tada počela.
U pjesmi ,,Ja sam samo beba u ovom biznisu ljubavi”, koju je proslavio film ,,Maska”, postoje i sljedeći stihovi:
,,Još kao mali sam počeo da jurim zadovoljstvo,
nikada nisam gledao na ono što sam prije toga radio:
svoj talenat za uživanje sam pretvorio u umjetnost,
ništa i ne može da te spasi od sopstvenog srca”.
I majka i lokalni instruktor bili su zadivljeni kako se mali Harli snalazi na klizaljkama, iako je prvi put u njima stao na led.
Uživao je. Skroman, nije tražio da ponovo dođu tu, ali ga majka nikada nije vidjela tako radosnog, kao što je bio slučaj kada su, konačno, pravim putem krenuli kući. Zato je riješila da ga ponovo odvede na klizalište. I opet. I opet…
Samo klizalište je više ličilo na neko stovarište, bilo je u baš lošem stanju, ali je Harli Vindzor nastavio da dolazi, iznajmljujući klizaljke. Onda je riješio da pomaže komšiluku, ne bi li skupio novac da kupi jedne. I, skupio je, za polovine. Koje je pritom plaćao na rate.
U školi su ga pojedinci prilično često vrijeđali. Em ,,domorodac”, em svjetlije puti od one uobičajene, aboridžinske. Ali, porijekla se nije odricao. I sam kaže da rasizma, prosto, ima. A ima i snažne ljubavi.
Takvu je osjetio u porodici, naravno i kod najbližih prijatelja, ali iako je mnogo volio da kliza, čak i uz podršku ruskih trenera, shvatio je da niti ima sve uslove da se nadmeće sa najboljima na planeti, niti je biti sam na ledu – idealna situacija. Tragao je za partnerkom. I, u Rusiji su mu je pronašli. Jekaterina ,,Katja” Aleksandrovskaja je te 2015. imala samo 15 godina. Četiri manje od Harlija. Ali, čim su se upoznali, na ledu je sve postalo – pjesma.
Uz melodije iz ,,Maske” počeli su da uživaju na klizalištu, uslijedila je i prva pobjeda u juniorskoj konkurenciji, potom još jedna, a onda – čudo: Harli Vindzor i Katja Aleksandrovskaja su prošle godine postali juniorski prvaci svijeta.
Nedugo zatim, izborili su plasman na Zimske olimpijske igre u Pjongčangu. Ona kao australijska državljanka, što je jesenas postala, a on kao prvi Aboridžin koji će nastupiti na Igrama.
Mladi su, tek im je 18, odnosno 21 i po godina. Za podvige na Igrama potrebno je i iskustvo. Ali, u pjesmi se lijepo kaže ,,talenat za uživanje – sad je pretvoren u umjetnost”.
Harli Vindzor toliko voli klizanje, da će u danu u kome dio planete slavi ,,Dan zaljubljenih” – biti najbliži svojoj ljubavi. Tada će sa Katjom zaplesati u Pjongčangu, u kratkom programu. Dan kasnije, samo za one najbolje, na programu je finale. Da li će on, da li će njegova ljubav stići čak tamo?
Možda hoće. A možda i nije bitno…
Pa opet, lijepo reče lord Bajron u ,,Nevjerniku” iz 1813:
– Ljubav? Ljubav će naći put, makar išla stazama kojih se i vukovi boje.
.@Harley_d22 is set to become 🇦🇺 first ever indigenous winter Olympian and his Mum scraped together every cent she had to watch her son compete at #PyeongChang2018.
We had a little surprise for her. @ChrisReason7 @AUSOlympicTeam #7Olympics pic.twitter.com/X5dhJOOX80
— 7Olympics (@7olympics) February 7, 2018
Izvor: sport.blic.rs