MAGAZIN SLAJDER

ZLATAN STIPIŠIĆ GIBONNI U OGLEDALU: Džimi Hendriks je za našu profesiju ono što je Tesla za električare

Arena, Zagreb 2017 (foto: Dunja Dopsaj)

Današnji gost rubrike MNE magazina ,,U ogledalu“, splitski kantautor Zlatan Stipišić Gibonni, daće svoje verse i note Tivćanima i gostima 31. decembra na šetalištu Pine.
Dok radi na novim pjesmama, izdvojio je vrijeme za čitaoce našeg portala i govorio o djetinjstvu, prvom honoraru, putovanjima, ljubavi, knjigama i pjesmi svog života.

Foto: slobodnadalmacija.hr/Privatna arhiva

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Na oca, mater, sestru i babu. I na kredite. Sjećam se da smo uvijek za nešto bili dužni. I kad bi ušli u neki dućan mater mi trčala za mnom i sestrom i vikala ne dirajte ništa. Inače, mislim da sam imao stvarno sretno djetinjstvo. Svi živi, zdravi i na broju. I to je najvažnije.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara?

– A, sjećam se. Prvi zarađeni honorar nije bio kao muzičaru nego kao radniku u plasteniku. To je bilo kad sam išao u prvi razred srednje škole. Bio je to plastenik s karanfilima u vlasništvu familije moga frenda Siniše. Tako sam zaradio i za svoj prvi električni instrument. Moj otac nije želio financijski sudjelovati u kupnji električne gitare jer je uz to potencijalno išlo i nepodobno ponašanje. Akustičnu gitaru sam dobio na poklon od roditelja, a električnu sam zaradio sam.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Gabriel Garcia Marquez ,,Sve”. Onda Borguesov ,,Alep”, pa Danilo Kiš ,,Grobnica za Borisa Danilovića”. Također, Raymond Carver ,,O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi”. A, film? To bih mogao govoriti do ujutro.

Koje jelo najviše volite?

– Ja volim sve šta deblja. Meso, riba, špageti, palačinke, krumpiri…. Nikakve makrobiotske sjemenke kod mene ne prolaze. To može proći samo u teoriji, ali u praksi nikako.

Arena, Zagreb 2017 (foto: Dunja Dopsaj)

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Na to pitanje nemam točnog odgovora. Sto ljudi, sto ćudi.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Jimmy Hendrixa! Zato što je on za moju profesiju ono što je Nikola Tesla za električare. Sve je kod njega za sva vremena. Od načina sviranja do načina na koji je skladao ili pjevao, pa čak i načina kako je izgledao. Da ga sada vremeplovom možemo iz ‘67. prebaciti na stage 2017. sa Red Hot Chili Peppers to bi bila najprirodnija moguća slika. Ništa nije izgubio od svoga značaja kroz ovih pola stoljeća.

Foto: Facebook

Putovanje koje pamtite?

– Bio sam na mnogim stranama svijeta. Ali ako bih stvarno negdje mogao iste sekunde ostati, to bi bio Rim. Rim mi djeluje kao moj rodni grad Split samo u XXL izdanju. Jedino ne znam od čega bih tamo živio. Možda bih radio u nekoj fotokopirnici (smijeh). Ili možda bolje u mjenjačnici, cambio valute. Nama je Dalmatincima to u krvi da brzo preračunamo eure u funte ili bosanske marke.

Pjesma Vašeg života je?

– ,,Mirakul”, ,,Libar”, ,,Posoljeni zrak i razlivena tinta” i ,,Udica”. Ima ih još, ali ove su mi na prvom mjestu, u srcu.

Bojana Radonjić