Petak, 4 Jula, 2025
spot_img
NaslovnicaARTKOJA IZ ,,DISCIPLIN A KITSCHME“: Sve pohvale za inicijativu ,,Rock New Year...

KOJA IZ ,,DISCIPLIN A KITSCHME“: Sve pohvale za inicijativu ,,Rock New Year – Kotor 2018“

Sastav ,,Disciplin A Kitschme“ zatvoriće 1. januara manifestaciju ,,Rock New Year – Kotor 2018“. Njihov nastup zakazan je za 1 sat iza ponoći.

– Inicijativa je prava, s obzirom da za novogodišnje manifestacije, a bogami i drugim danima, iskreni rock fan nema šta da čuje i vidi. Ovog puta nije tako. Nismo dosad svirali u Kotoru i sigurno se radujemo nastupu – kaže Koja za Montenegro magazin.
Sa njim smo razgovarali o rokenrolu, Džimiju Hendriksu i još nekim interesantnim temama.

Kažete: ,,No, srećom, postoje i oni drugi, koje je r’n’r zgrabio i promenio zauvek i evo – tu smo i sviramo ga sa zadovoljstvom i setom.” Na koji način je Vas ,,zgrabio” rokenrol i promijenio zauvijek?

– Fascinacija rokenrolom je počela već u uzrastu od 6-7 godina, kad sam insistirao kod roditelja da mi na gramofonu puštaju isključivo mali flexi disc singl ,,Have You Seen Your Mother, Baby (Standing In The Shadow) od The Rolling Stones. Dakle, majka je imala te neke singlove, a otac je, pak, svirao gitaru. Potom je tu ogromni poster Mika Džegera na zidu sobe starijeg brata mog druga iz osnovne škole, kao i omot singla ,,Voodoo Chile” Džimi Hendriksa, koji je stajao u izlogu lokalne knjižare, gdje bih ja, već malo stariji, uveče ritualno dolazio i stajao ispred izloga, zureći u omot. Mene osim rock muzike doista malo šta drugog i zanima, da budem iskren. Zašto je to tako, ne može se objasniti racionalnim putem.

Rokenrol je oduvijek bio više od muzike. Kako ga Vi doživljavate?

– Kao jedini odgovor na učmalost i zamor svakodnevne životne borbe, kojom je čovjek obuzet. Naravno, u samom rokenrolu takođe postoje faze dosade i besmisla, čemu je dosta i muzička industrija doprinijela. Zato su se izrodili razni pravci, alternativa, indi-rock… Međutim, posmatramo rokenrol kao potkulturu koja je u jednom trenutku zavladala mainstreamom. Danas je malo drugačije, ali tragovi ostaju.

Kakvo je Vaše mišljenje o rokenrol sceni u regionu i svijetu uopšte?

– Danas je to sve drugačije, industrija je gladna novca i neprestano smišlja nove proizvode koje će prodati. Ako je procijenjeno na poslovnim sastancima diskogafskih kuća da se ovo ili ono više neće dobro prodavati, a da nešto drugo bolje ide, insistira se na ovom drugom, poradi se na pravljenju novih trendova i na taj način se kroji scena. Ovdje i prije rascjepa Jugoslavije nije postojalo neko preozbiljno tržište, a poslije ratnih migracija i ulaska kapitalizma u region, spojeno sa naivnošću i neznanjem koje ovdašnji žitelji posjeduju spram svega toga, stvari su u još većem ćorsokaku.

Ko je rokenrolu ,,otupio oštricu”?

– Naravno, muzička industrija, ali bojim se da to ipak, kao uostalom i bilo šta, ima veze sa politikom. Jer, od radikalne rock muzike i tekstova koji postavljaju nezgodna pitanja i preispituju stvari, mnogo je poželjnija besmislena zabava, koja je raširena, kako po svijetu, tako i u regionu.

Zašto su ljudi ostali imuni na ovaj nemar što ih okružuje i zašto više nema ,,ruku u vis” i ,,ne”?

– Pjesma sa DAK albuma ,,Opet.” ,,Biti imun (na ovaj nemar)” je u stvari predlog kako opstati pod navalom nemara kojim smo okruženi, dakle, potrebno je biti imun, ne reagovati previše burno, samo shvatiti situaciju. Mladim generacijama je malo, ako ne i potpuno, drugačije odrastanje i bitisanje, u digitalnom svijetu, preinformisani, sa masom medija, za razliku od prethodnog perioda bez neta i mobilnog telefona. Tim ljudima je najvjerovatnije potpuno smiješno i nezamislivo da se uopšte nečemu daju, istražuju, jer ispada da je to ispod nivoa. A i sve je na google-u.

Na aktuelnom albumu ,,Opet” je posveta Hendriksu. Šta ga to čini Vašim herojem?

– Džimi Hendriks je pojam slobode, muzičke prije svega, sinonim za električnu gitaru, fuzz i wah wah pedale. On je ujedno i simbol promjena, kontrakulture, ali i političkih anti-ratnih previranja omladine 60-tih. Duboko baziran u bluzu i uvijek fanki, a u kombinaciji sa ultra progresivnim nadzemaljskim gitarskim tonovima, Džimi Hendriks je ponajviše uticao na ovo čime sa bavim. Tako da mislim da je danas trenutak da on dobije i instrumental na albumu ,,Discipline kičme”.

Šta poštovaoci rada ,,Discplin A Kitschme” mogu da očekuju od vas u 2018. godini?

– Novi album, koncerti…? Ne bih ništa obećavao, najbitnije je da grupa bitiše i da će nastaviti sa svim dosadašnjim aktivnostima iznova.

Bojana Radonjić
Foto:
Privatna arhiva

POVEZANI TEKSTOVI

POPULARNO