DRUŠTVO
,,BUBA FACTORY”: U Baru proizvode unikatne odjevne predmete
Bračni par Ivona i Vanja Kopitović iz Bara, začetnici su moderne manufakture, a možda i obnovitelji tekstilne industrije u Crnoj Gori. Kako god bude svjedočiće naredne godine, a njih dvoje potvrđuju da je moguće od dobre ideje preko realizacije u Crnoj Gori raditi i obezbjedi egzistenciju.
Uz rizik retoričkog pitanja- Plete li se na moru, vjerovali, ili ne – Pletu, i žena i muškarac!
Ne samo to, bračni par Kopitović su svoj biznis zaokružili od nabavke sirovina, dizajna, proizvodnje do plasmana. U asortimanu „Buba Factory“ Made in Montenegro odjevni predmeti za žene, muškarce i djecu od prirodnih materijala: džemperi, haljine, suknje, šalevi, kape, ponča, majičice…takođe, i prekrivači u dijapazonu različitih boja, ali sve od isključivo prirodnih materijala: vuna, kašmir, pamuk, viskoza… Ovi proizvodi imaju još jedan pečat – unikatni odjevni predmeti.
Rijetkost ima još jednu dimenziju – Ivona je po struci profesorka italijanskog jezika, Vanja ako bi radno mjesto tražio po diplomi – bio bi pomorski menadžer.
Preovladalo je interesovanje prema privatnom biznisu u spletu, spontanih, planiranih i praktičnih razloga.
– Istina, presudno je ipak bilo – zato što se ovim poslom, na ovakav način niko ne bavi u Crnoj Gori.Ovo je klasična trikotaža. U svakom poslu važno je biti prvi. Godinu dana suprug i ja smo bili u Italiji i tamo smo upoznali čovjeka koji je poznavao crnogorske prilike i čudom se čudio kako u Crnoj Gori nema malih proizvodnji. Na neki način on nas je podstakao na razmišljanje o privatnom biznisu. Ideja da se bavimo ovim poslom rodila se spontano. Od malena sam voljela trikotažu, i sama sam iz ljubavi plela. Moj suprug je jednog dana pitao – zar nema mašine za pletenje. Od spontanog razgovora, rađala se ideja, razmišljanja o brendu, glavobolje zbog finansija…Na početku teško je bilo obezbjediti sredstva. Nismo mogli zadovoljiti uslove Investiciono razvojnog fonda, ali na sreću, Biznis centar u Baru je naš projekat procjenio opravdanim za kreditiranje, i dodjelili su nam kredit od 5.000 evra. Nešto novca smo dodali pa kupili mašinu, i sirovine u Italiji. Sirovine: pamuk, kašmir, viskozu, vunu i danas kupujemo u Italiji-kaže Ivona dodajući da je prvobitna zamisao bila da se samo ona bavi ovim poslom. Međutim, vrlo brzo obim posla je diktirao novi tempo pa se uključio i suprug Vanja.
U proizvodnji odjeće na balkanskim prostorima uglavnom su angažovane žene, a kako se snalazi muškarac u složenom procesu od izbora materijala, dizajna, do rada na mašini koja štrika, Kopitović objašnjava da je uz preciznost za ovaj posao potrebna i snaga.
-Svuda u svijetu gdje je teksilna industrija razvijana, za mašinama su uglavnom muškarci. U Italiji dok smo bili na obuci za rad na mašinama, naš glavni instruktor je bio muškarac. To nije ništa čudno. Vrhunski šnajderi su muškarci. Zabluda je da je ovo tipično ženski posao- ističu Kopitovići koji i osmišljavaju dizajn odjeće.
Dizajn često dogovarajusa kupcima.
-Dešava se da dođu u prodavnicu i kažu koju boju žele, koju širinu, dužinu, rolku, polurolku, kratki, dugi rukav, kombinujemo boje, predlažemo rješenja. Naravno i sami osmišljavamo dizajn, pratimo trendove u svijetu, od boja do modela- kazala je Ivona.
U ovaj biznis na posredan, ili neposredan način su uključene i njihove familije i prijatelji.
– Sestra mi je osmislila logo, održava sajt, bavi se fotografijom. Naša kćerka, kćerka od Vanjine sestre su manekeni, kao i naši prijatelji. Zet u Srbiji je zadužen za satenske etikete. Baka čuva dijete dok mi radimo. Ne samo za Barane, i za turiste ova orginalna prodavnica u centru grada ima posebnu draž. Turisti kupuju praktične odjevne predmete za sebe lično, ali sve češće i za poklone jer praktično dobiju „dva u jedan“ – unikatni proizvod, ručni rad lijepo dizajniran sa etiketom „Made in Montenegro“ i komad odjeće od prirodnih materijala- dodaj ona.
Ivona kaže da sve češće dobijaju poruke preko društvenih mreža u kojima turisti pišu da dolaze za Novogodišnje praznike u Bar, naručuju džempere. -Turisti, kao i naši sugrađani su oduševljeni jer mogu učestvovati i u kreiranju odjevnog premeta. Kad se radi po narudžbi, želji… cijena je kao u maloprodaji. Nekada uđu i zbog radoznalosti – šta je to što se proizvodi u Crnoj Gori, i ono što je nama satisfakcija jeste da emocijama pokažu svoje zadovoljstvo i zbog kvaliteta, i zbog osobenosti ponude, a i zbog cijena-zaključuje Ivona.
Radionica, pa prodavnica desetak radnih sati dnevno, ali sami svoj gazda …Korak po korak od izbora sirovine do finalnog proizvoda i plasmana, Kopitovići imaju planove i viziju kako da razvijaju privatni biznis.
U nizu podsjećanja i prisjećanje, Crna Gora nekada je imala fabrike tekstila u Kolašinu, u Bijelom Polju…koje su zatvorile balkanske tranzicije. Slobodna zona i danas ima mjesta za nove „mustre“!
Piše: Biljana Dabić
Izvor: jedro.me
