MAGAZIN SLAJDER
KRISTINA STEVOVIĆ–OBRADOVIĆ U OGLEDALU: Plešem tango „u troje“
Glumica mlađe generacije Crnogorskog narodnog pozorišta Kristina Stevović – Obradović, rođena je Nikšićanka, gdje je stekla osnovno i srednje obrazovanje dok je na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi prof. Bora Stjepanovića stekla diplomu glumice. Igrala je u brojnim pozorišnim predstavama za odrasle i djecu, a ostvarila je i zapažene uloge u filmovima i TV serijama. Inače, Kristina je jedna od najnagrađivanijih glumica mlađe generacije i jedina je sa naših prostora koja je imala priliku da nastupa na velikim Dubrovačkim ljetnjim igrama. Ovih dana je, kako kaže za naš portal, u najljepšem mogućem angažmanu, odnosno u isčekivanju prinove. Navodi da uživa u pozorištu iz gledališta i u bodrenju koleginica koje je sa puno pažnje i ljubavi mijenjaju na sceni. Za naše čitaoce otkriva mali dio svakodnevnice u kojoj trenutno „pleše tango u troje“, uživa u opremanju doma, suncu i druženju sa dragim ljudima.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Prva asocijacija koja se javila u meni je – more. Pomodrele od neizlaženja iz vode, sestra i ja jedemo krofne sa puno čokolade, dok nas mama pokriva toplim peškirima… Tu je i odlazak na selo, miris najbolje fugače na svijetu – koju je spremala baka. „Lastiš“, „Planovi“, „Žmurke“ ispred zgrade sa velikom ekipom koja je tada tu rasla… Kao i većinu, djetinjstvo asocira na igru i bezbrižnost.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi zarađeni novac nije bio za glumački posao, već naknada za sezonski rad na moru. Dobro se toga sjećam jer sam sestri i sebi kupila neke famozne patike sa vodenim đonom koje svijetle… Prvi glumački honorar je dijelom ostavljen u proslavama i uživanjima sa kolegama, a dio sam iskoristila za odlazak na radionice u Mostaru.
Na čemu insistirate u poslu?
– Cijenim posvećenost, veliki rad, spremnost na rušenje zadatih granica. Cijenim sposobnost da se u tom trenutku stvaranja lišimo svih nepotrebnih viškova, da fokus, želju i motivaciju podesimo na slične frekvencije – jer onda nastaju prave stvari. Iako zvuči staromodno, volim čestitost, vedrinu, svijest o tome da se tu ne radi samo o tebi, već o zajedničkom cilju. Ako još i otvoreno komuniciramo, bez skrivenih namjera, konspiracija i ostalih štetočina – onda je riječ o idealnim uslovima za stvaranje i igru velikih razmjera.
Koju knjigu/ film biste preporučili?
– Neka za ovu priliku to bude knjiga „ Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana“, Pekić. A film… „Winter sleap“, Nuri Bilge Ceylan.
Koje jelo najviše volite?
– Na tronu je i dalje mamina musaka! Veliki sam hedonista kad je hrana u pitanju, a i sama volim da spremam – od tradicionalnih jela do svojih eksperimenata. Uživam u izbalansiranoj ishrani, ali ću se uvijek prvo „posvetiti“ dobroj domaćoj slaninici ili kaštradini. Sirevi su moja velika strast!
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Sposobnost da je primijetiš, prihvatiš, a ponajprije – da je daješ.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Uz sav žal za onima koji su otišli prerano, uz svu sebičnu potrebu da sa nekima vodim dugačke razgovore – nikoga ne bih oživljavala. Vjerujem da su svoj puni krug ovdje zaokružili i otišli dalje. Meni uvijek ostaje mogućnost razgovora kroz djelo koje su za sobom ostavili.
Putovanje koje pamtite?
– Teško je izdvojiti jedno putovanje, jer sam na svakom stizala do sebe – nove i bogatije. U takvim putovanjima jedina kilometraža koja se broji je ona između glave i duše. Ipak, neka bude Lisabon- grad sa kovrdžavom kosom.
Pjesma Vašeg života je?
– Život je moja pjesma. Ako već moram da napravim izbor onda neka to bude Dejvid Bouvi „Wild is the wind“ .
I.M.
