ZDRAVLJE ZDRAVLJE_IZDVOJENO

KOD PEDIJATRA: Šta roditelji očekuju od dječijeg ljekara

Ovaj tekst je inspirisan činjenicom da sam  na nekoliko dana bila odsutna iz ordinacije zbog obaveza koje sam imala kao dio tima  Unicef-a koji pokušava da pravi strategiju  borbe protiv nasilja nad djecom.

Elem, divno je kad se vratiš u svoj ambijent i među svoje pacijente gdje zapravo pripadaš, a to ti daje i mogućnost da o nekim odnosima porazmisliš iz drugog ugla.

…Juče je kod nas došao tata s dječakom koji ” štedi” jednu nogu već nedelju dana, da ” niko ne zna šta je dječaku”, da su rađeni laboratorijski nalazi koji su uredni. Otac je uplašen i htio bi odmah rešenje. Ovakav problem je čest, najčešće bezazlen, ali postoji cijeli niz opakih bolesti koje počinju na taj način. Uvijek imamo to na umu: ali najjednostavnije pravilo u medicini je da ideš od najčešćeg i najuobičenijeg i pratiš razvoj situacije i ne upuštaš se u preširoku dijagnostiku odmah na startu. Zašto odmah snimati dijete, kakvu dodatnu korist ima, a zračenje mu šteti…ovako svakodnevno vagamo i svakog dana donosimo novu odluku, a možda i po nekad ” promijenimo” mišljenje, pa preduzimamo mjere   koje nismo namjeravali na samom početku. Dakle, vrijeme tj trajanje simptoma  je za nas jako važan faktor.Koliko dugo traje kašalj, koliko dana traje temperatura, koje su najviše vrijednosti…Ako su simptomi uporni, produbljujemo ispitivanje, ponavljamo nalaze..

Tražimo nova snimanja, zovemo u pomoć konsultante, subspecijaliste.Dakle, ipak, iz dana u dan mijenjamo mišljenje kao neprincipijelni, loši političari, što bi rekao jedan naš duhoviti pacijent.

Često je to za roditelje frustrirajuće i teško prihvatljivo.  I ponekad, nije    objašnjivo laiku zbog čega smo neki dijagnostički, ili terapijski korak preduzeli, zbog čega CRP nismo uzeli danas, nego hoćemo sjutra,  zašto nekad preporučimo da se sačeka ( mi to u medicini zovemo ekspektativni stav, praćenje)…Takva ” taktika” je dio dobrog, promućurnog liječenja, što bi se novim jezikom nazvalo smart treatment. Bombardovanje, na početku, s puno nalaza i mnogo terapije je već dio “marketinga”- ostavljanja dobrog utiska na roditelje, a u konačnom rezultatu nema efekata i, što je najgore, može da šteti djetetu.

Digresija oko čuvenog CRP-a: to je ” pomoćni” nalaz, koji nam ponekad bude ” tas na vagi”-prevagne u korist neke odluke. Roditelji kažu da su sami uradili nalaze…da su dobri…da antibiotik ne treba davati….to može da ih odvede u krivom smjeru.

Laboratorijski nalazi, brisevi, snimanja, su samo dio mozaika koji sklapamo kad postavljamo dijagnozu. I mnogo puta nas nanovo i nanovo zaboli glava kad donosimo odluku o liječenju, jer ” umjetnost liječenja” je složena, zahtjevna, dinamična, a ponekad i sa neizvjesnim ishodom.

U svim našim udžbenicima, posebno poglavlje je posvećeno komplikacijama bolesti. Svaki dobar i pouzdan ljekar se boji neželjenog toka.

I svjestan je da se može sve preduzeti, a da ishod bude nezadovoljavajući, tj da se naizgled bezazleno stanje iskomplikuje. Ili, u najmanju ruku, počne kao bezazleno, a  kasnije se ispostavi da nije tako.

Na žalost, povišena temperatura nije samo znak virusne infekcija, ona je nekad simptom mnogih težih bolesti i kada traje duže, moramo i za njima tragati.

I pored svih opasnosti koje vrebaju dijete ima bezgranične kapacitete kao mlad ljudski organizam, da se na kraju oporavi.

I to čini naš posao najljepšim poslom na svijetu.

Dr Nina Mandić, pedijatar,

PZU ,,Doktorica Mica”

Facebooktwittergoogle_pluspinterest