8.10.2017. u 7:15
Današnji gost rubrike ,,U ogledalu” je dirigent Saša Barjaktarović. Završio je nižu muzičku školu – odsjek harmonika i srednju muzičku školu ,,Vasa Pavić” u Podgorici, a Muzičku akademiju na Cetinju, odsjek pedagoško-teoretski. Radi u nižoj muzičkoj školi ,,Vasa Pavić” kao profesor solfeđa i horskog pjevanja. Nastupa i kao horski pjevač, solista (bariton, tenor i kontratenor), a bio je asistent dirigenata u više horova. Dirigent je i KIC POP HOR-a.
Kao učesnik festivala ,,Kotor art” dobitnik je diplome za majstorsko horsko izvođenje pjevanje kod prof. Darinke Matić – Marović. Nastupao je kao solista i tutista u horovima Muzičke akademije sa Cetinja, festivalu ,,Barski ljetopis”, koncertima u Baru, Podgorici, Kragujevcu, Beogradu, Novom Sadu, Skadru, Beču i Budimpešti, sa horom ,,Antivari muzika” iz Bara u Nirnbergu, Pragu, horom ,,Birziminijum”, horom ,,Stanko Dragojević” na festivalima Niške horske svečanosti, Mokranjčevim danima, u Galeriji fresaka, sa horom ,,Sv. Tripuna” iz Kotora, koncertima u Bariju i Dubrovniku kao i sa mnogim drugim horovima iz Crne Gore i okruženja. Učesnik je u izvođenju tri opere: L’Orfeo – Claudio Monteverdi, Balkanska carica – Dionisie de Sarno san Giorgio, dok je u izvođenju prve opere u cijelosti u Crnoj Gori 2003. godine ,,Dido and Aeneas” Henrija Persela bio jedan od solista tumačeći lik ,,Duha” u Zetskom domu na Cetinju (nastupao je kao kontratenor).
Učesnik je u realizaciji nekoliko diskova klasične muzike gdje se izdvaja ,,Muzika na crnogorskom dvoru” i ,,Tollite portas”, muzika Crne Gore XI i XII vijeka, u izdanju Muzičkog centra Crne Gore. Bavi se i komponovanjem, aranžiranjem i produkcijom pop muzike. Vlasnik je profesionalnog muzičkog studija ,,Barocco” u Podgorici.
Kaže da u poslu teži perfekciji jer ,,muzika mora imati tačnu, savršenu interpretaciju”. Voli poeziju Jesenjina, Bodlera, Nerude…i Pariz i šetnje pored Sene.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na more, šetnje, izlete, putovanja koja sam zavolio za cijeli život i koji su moji roditelji besprekorno organizovali. Asocira me na osmijeh i dobrotu moje bake koje se uvijek sjetim i od koje mi srce zatreperi i zaigra duša. Nedostaje mi.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi ozbiljni honorar sam zaradio kao student Muzičke akademije kada sam bio solista u izvođenju prve opere u cijelosti u Crnoj Gori „Didona i Enej“ Henrija Persla u Zetskom domu na Cetinju. DVD uređaj koji sam tada kupio i dan-danas radi.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na predanom radu, visokom profesionalizmu, ozbiljnosti i uzajamnom poštovanju. Ako se radi, nema mjesta za površnost i teži se perfekciji, jer muzika mora imati tačnu, po mogućnosti, savršenu interpertaciju.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Volim da „zaronim“ u knjigu i da čitam i pokrećem sopstvene slike u glavi. Volim poeziju Jesenjina, Bodlera, Nerude, Rumija, Crnjanskog, Radičevića. Omiljeni roman mi je „Sto godina samoće“ od Gabrijela Garsije Markesa. Što se tiče filma, pošto sam veliki filmofil, obavezno dnevno pogledam jedan film na kraju radnog dana. Mnogo volim film Atonoment – Pokajanje, britansku romantičnu ratnu dramu. Osim što je odličan film, ima i sjajnu muziku za koju je dobio Oskar.
Koje jelo najviše volite?
– Jako volim povrće, moj omiljeni grašak, sve vrste ribe i morske plodove. Uživam u hrani.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Čisto srce, iskrene misli i pogled oka punog iskonske ljubavi.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Definitivno Džordža Fridriha Hendla, najboljeg baroknog operskog kompozitora. Ta blještava, sjajna muzika u kojoj je notama oslikana radost života.
Putovanje koje pamtite?
Mnogo volim romantični Pariz i uvijek se sjetim divnih šetnji pored rijeke Sene i lijepih mostova. Jedva čekam da se opet vratim.
Pjesma Vašeg života je?
– Nat King Cole – Nature boy.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva