DRUŠTVO DRUSTVO_IZDVOJENO

DR LJUBINKO KALUĐEROVIĆ O BOLESTIMA ZAVISNOSTI: Ljudima treba dati priliku za „popravni“

Javna ustanova za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci na Kakarickoj gori ovih dana obilježava devet godina od osnivanja. Tim povodom obišli smo ustanovu i sa psihijatrom – narkologom dr Ljubinkom Kaluđerovićem razgovarali o uslovima rada i boravka zavisnika i o dosadašnjem iskustvu u radu sa njima. Ovdje neophodnu pomoć i tretman dobijaju osobe koje imaju problem sa nekom od bolesti zavisnosti i u proteklom periodu tu je boravilo više od 300 osoba iz cijele Crne Gore.

-Tretman zavisnika traje dvije godine i sastoji se iz dva dijela, rezidencijalnog i nerezidencijalnog. Jednu godinu korisnici borave u Ustanovi, a drugu su kod kuće ali imaju obavezu da povremeno dolaze, kada obavljamo i testiranja, individualne i grupne psihoterapije.  Trenutno je u dijelu rezidencijalnog dijela rehabilitacije u ustanovi 26 korisnika a na nerezidencijalnom 28 muškaraca. Kod klijentkinja na stacionarnom dijelu je njih pet, a dvije su na nerezidencijalnom- kazao je na početku razgovora za MNE Magazin dr Kaluđerović.

Zbog zavisničkog načina života koji je trajao dugi niz godina, prema riječima dr Kaluđerovića, potrebno je formirati nove stavove i način mišljenja koji će uticati na promjenu ponašanja i omogućiti emocionalni doživljaj koji zadovoljava osnovne ljudske potrebe i na taj način postaviti temelj za prestanak konzumiranja psihoaktivnih supstanci.

Bitan segment boravka u stacionaru čini i radno-okupaciona terapija koja obuhvata sve manuelne, kreativne, rekreativne, edukativne i ostale aktivnosti, sa ciljem korekcije ponašanja i poboljšanja određene fizičke i mentalne funkcije.

-Dosadašnje iskustvo nam je pokazalo da je gornja granica koja za potrebna za djelotvoran i efikasan tretman  zavisnika u stacionaru 35 do 40 klijenata. Veći broj osoba stvara dosta negativne energije i skreće pažnju na neke nebitne stvari koje vode ka neefikasnom programu rehabilitacije. Tokom devetogodišnjeg rada bilo je trenutaka kada ih je bilo oko 40-tak na stacionarnom oporavku i tu smo odmah imali konflikte i jednu situaciju koju je bilo jako teško ispratiti-prepričao je svoje iskustvo dr Kaluđerović, i dodao da je 30 pacijenata optimalno dovoljno za rad u stacionaru.

Postupak prijavljivanja za ulazak na liječenje prilično je jednostavan i brz. Prema riječima dr Kaluđervića nastojali su da što je moguće više ubrzaju postupak „ulaska“ na tretman  pa tako od momenta kad se potencijalni klijent prvi put javi nastoje da u roku od nedelju dana bude i primljen.

-Potrebno je da zadovolje određene uslove a najbitniji od svih je motivacija. Da bi se u procesu rehabilitacije i resocijalizacije nešto postiglo klijent mora biti motivisan. Pritisak životnih okolnosti ili roditelja i porodice nijesu dovoljni oni moraju biti svjesni problema u kojem se nalaze i imati jaku želju da iz njega izađu- kazao je dr Kaluđerović.

Drugi bitan element prilikom ulaska su finansije odnosno „budući“ klijenti moraju mjesečno učestvovati sa 230 eura koliko ih košta tretman u Centru na Kakarickoj gori.   Treći „element“ koji mora biti ispunjen da bi korisnik ušao u Centar je da ja sposoban za život u kolektivu odnosno da nema nekih somatskih tegoba.

-S obzirom da zavisnike često „prate“ oboljenja poput hepatitisa B i C ili neka druga naša je preporuka da prvo riješe problem hepatitisa B pa da se onda prijave za tretman-objasnio je dr Kaluđerović i dodao da ako kod klijenta vide mogućnost i želju za oporavkom uslov koji se odnosi da ne bude pozitivan na psihoaktivnu supstancu ne mora biti zadovoljen.

Najmlađi klijent koji je potražio pomoć u Centru na Kakrickoj gori imao je  18 godina, a najstariji 65, a prema riječima dr Kaluđerovića, najviše ih je između 25 i 35 godina. Uglavnom su se liječili ljudi koji su imali problem sa zavisnošću od heroina, alkohola,manji broj je onih koji su uzimali kokain, a u posljednje vrijeme dolaze i zavisnici od kocke. Od 2015. godine otvoren je i stacionar za žene koji  funkcioniše na isti način kao i za muškarce.

Prema riječima dr Kaluđerovića žene kao pacijenti kad odluče da izađu iz problema budu dosljednije.

-Moje iskustvo je takvo da rad sa mlađim klijentima  bude „teži“ jer uglavnom nijesu  još uvijek spremni za neki kvalitetan oblik pomoći, imaju ogromne rezerve i otpor prema cijelom  procesu rehabilitacije. Bolji rezultati se postižu kada je klijent u nekim zrelijim godinama i da je na neki način dotako „dno“ života“-objašnjava dr Kaluđerović.

Kada je riječ o problemu narkomanije, tu moramo govoriti i uključiti sve članove porodice, kazao je dr Kaluđerović jer i ona tokom godina života sa članom koji ima problem postaje „suzavisnik“.

-Roditelji često izgube kompas i potrebna im je stručna pomoć. Kada klijent dođe u našu ustanovu prvih mjesec dana nema kontakt sa članovima porodice da bi se svima dalo vrijeme da se stvari „slegnu“. Nakon toga svakog vikenda su omogućene posjete. Poslije pola godine boravka u Centru počinje rad sa svim članovima porodice kada im se daju osnovne informacije o bolestima zavisnosti i načinima prepoznavanja i rješevanja nekih dilema vezanih za ovu oblast a neophodne su za  nastavak suživota nakon izlaska iz stacionara- rekao je dr Kaluđerović.

On je naveo da su „ugroženija“ djeca iz disfunkcionalnih porodica.

Prema njegovim riječima, iako je visok procenat klijenata koji su izašli iz Centra i uspostavili trajnu apstinenciju, a s obzirom da je riječ o bolesti recidiva, teško je govoriti o broju onih koji su uspješno okončali problem sa nekom od  bolesti zavisnosti. Na pitanje da li se i kada može reći da je klijent riješio problem zavisnosti, dr Kaluđerović odgovara da je to onda kada klijent u kontinuitetu ide na grupe samopomoći, usvojio je zdrave životne navike i funkcionalan je u svojoj zajednici,  a to je od prilike nakon perioda od pet godina.

I.M.

Foto: MNE magazin

Facebooktwittergoogle_pluspinterest