ART PREPORUKA
NAKON 22 GODINE: Vladimir Arsenijević opet na Barskom ljetopisu
Foto: Studio Petović
Jedan od najprevođenijih srpskih književnika svoje generacije, prevodilac, urednik i publicista, Vladimir Arsenijević nakon dvadeset dvije godine, sinoć je ponovo bio gost Barskog ljetopisa. Nakon svog prvog i izuzetno uspješnog romana „U potpalublju“ čija je prva crnogorska promocija bila upravo u Baru, Arsenijević je, kroz razgovor sa moderatorom Željkom Milovićem, na platou ispred Dvorca kralja Nikole promovisao roman „Ti i ja, Anđela“, izdat 2016. godine.
Promovisani roman je zapravo rimejk romana „Anđela“ iz 1997. godine, kojim je bitno izmijenjena struktura i priča , tako da zapravo čitamo potpuno nov roman, odnosno potresnu priču o životu u grotlu zla ranih devedesetih godina.
– Ja sam te stvari pisao upravo tokom devedesetih i tamo negdje od dve hiljadite godine osjetio užasno prezasićenje svim tim, pa sam odlučio da pustim vrijeme da teče, kao sa namjerom da se vratim jednog dana i da to nekako obnovim. Tako da je prošlo nekih dobrih petnaest godina prije nego što sam osjetio dovoljno motivacije i poriva da to zaista uradim. A onda, u međuvremenu sam mislio da će se naše okolnosti promijeniti, pa ćemo mi živjeti u nekim „Švajcarskama“, da će sve izgledati potpuno drugačije, pa ću ja sa nekim čuđenjem gledati na to doba. A ono realnost jeste jako drugačija, ali ujedno i nije i to svi mi koji pamtimo to doba jasno vidimo, tako da sam sa tim čudnim osjećajem da pišem o vremenu koje je daleko, ali i koje nije toliko različito od našeg vremena pisao tu novu verziju knjige, jer „Ti i ja, Anđela“ je zapravo jedna potpuno nova verzija knjige „Anđela“, koja je opet nastavak knjige „U potpalublju“ – kazao je autor.
Foto: Studio Petović
Vladimir Arsenijević je u književnom svijetu Srbije napravio pravi bum objavivši 1994. godine svoj prvi roman „U potpalublju“ za koji je dobio NIN-ovu nagradu i ostao zapamćen kao njen najmlađi dobitnik ikad, a knjiga kao do sada jedini debi roman ovjenčan ovom uglednom nagradom. Roman je preveden na dvadeset stranih jezika. Od tada se svojim radom sve izvjesnijepozicionirao kao jedan od uspješnijih i važnijih savremenih stvaralaca ne samo na srpskoj, već na južnoslovenskoj književnoj sceni. Ipak on u odnosu na nju pravi mali otklon, ističući pisca kao pojedinca, ne nužno i dio datog konteksta.
– Ja sam uvijek nekako imao otklon od te književne scene. Recimo knjiga „U potpalublju“ se pojavila, dobila NIN-ovu nagradu, a da niko sa te književne scene nije znao ko sam. Ja se nisam družio sa tim ljudima. Znam da su mi poslije pričali da je bila čitava ta potraga – ko je taj Arsenijević. Naprosto me niko nije poznavao. I dalje nekako osjećam neku vrstu otklona. Ja sad igrom okolnosti znam pisce i družim se sa njima, ali mislim da prvo što odlikuje književnosti danas je da ne postoji neki generalni književni stil, neka škola kojoj biste vi pripadali, naročito ne u Srbiji. Svaki pisac je na izvjestan način svijet za sebe. Tako da ja to radim iz razloga koji su meni lično bitni, a ne iz nekih opštih društvenih razloga, naročito ne iz nekih pripadnosti književnog tipa, jer oni mi nisu ni potrebne – kazao je Arsenijević.
Foto: Studio Petović
On je na kraju večeri iskazao zadovoljstvo interesovanjem i pažnjom koju mu je publika na Ljetopisu ukazala, tim prije što nije prvi put ni u ovom gradu, ni na Festivalu.
Predstava „What is Europe“ Andraša Urbana na pozornici Starog Bara
Predstava „What is Europe“, koju je režirao Andraš Urban biće odigrana na Barskom ljetopisu u četvrtak 10. avgusta u Starom Baru, sa početkom u 21:30h. U predstavi, za koju je dramaturgiju uradila Bojana Vidosavljević, po motivima djela Ispaštanje, Priče iz donjih predela, Lászla Végela, igraju: Benjamin Bajramović, Amar Čustović, Dženana Džanić, Mirna Kreso, Sanin Milavić, Vedrana Seksan.Karte za predstavu su u prodaji.
O predstavi:
„Evropa je utopija. Uz njeno ime vežemo kulturne, istorijske, humanističke vrijednosti, vladavinu prava i zakona, poštovanje kvaliteta ljudskog života i njegove važnosti. Put prema Evropi je zamišljeni put u bolje sjutra i srećniju budućnost. No, slike budućnosti nema. Evropska stvarnost zapravo jeste nešto drugo, ali ona nas ne zanima. Iako Evropljani, unutar geografsko-kulturoloških identiteta, ostajemo izvan političko-ideoloških granica Evrope, koje zapravo čine Evropsku uniju. Kao oni koji ne zadovoljavaju standarde, koji ne ispunjavaju uslove, te ne odgovaraju karakteristikama, Evropu gledamo iz donjeg ugla, kao čežnju kojoj težimo. Uprkos tome, skloni smo Evropu sagledavati kao predmet kritičnosti – postajemo oštriji prema Evropi nego prema nama samima. U isto vrijeme želimo postati punopravni dio Evrope, ali ne težimo dovoljno ka tome da mijenjamo okolnosti u sopstvenoj okolini. Čežnja za pristupanjem Evropi i življenjem po njenim standardima tako prestaje biti promjena situacije u vlastitoj državi, već lični, čarobni put svakog pojedinca ka životu u jednoj od zemalja Evropske unije. Ali, bilo bi još bolje da nas Evropa porazi, uredi, to jest – uništi. Mi hoćemo biti spašeni.Dok sa sebe pokušavamo sastrugati i posljednje ostatke jugoslovenskog identiteta, zaboravljamo na generaciju koja još uvijek nije naplatila račun raspada Jugoslavije, a koja je gubitkom Jugoslavije ostala bez svoje domovine i vlastitog identiteta.
Predstava je rađena, kako po motivima iz tri eseja Lászla Végela objavljenih pod zajedničkim naslovom ,,Priče iz donjih predela”, tako i na vježbama, tekstovima, te improvizacijama koji su sami glumci i glumice osmislili unutar teatarskog procesa. Pozorište je prije svega način zabave. Saznanja o sebi samima. What is Europe je pitanje. What is Europe je odgovor. Nema konačne pobjede. Nepokopani leš Jugoslavije zuri u nas, pripadnike barbarikuma sa rubnih područja.“
Andraš Urban, reditelj i Bojana Vidosavljević, dramaturškinja
