DRUŠTVO SLAJDER

NEKAD HOTEL CRNA GORA, DANAS HILTON: Janko Gazivoda i Tatjana Čurović svjedoci jednog vremena

10.06.2017. u 6:15

 

U holu hotela Hilton u Podgorici nedaleko od recepcije ukrštaju se dvije priče: o prošlosti i sadašnjosti. Jednu za MNE magazin pripovijeda prvi šef recepcije nekadašnjeg hotela Crna Gora Janko Gazivoda koji je ušao u 87. godinu života, a akter druge je njegova koleginica Tatjana Čurović koja radi u današnjem hotelu Hilton.

Prije nego što smo počeli da se prisjećamo perioda kada je Janko 1953. godine počeo da obavlja posao šefa recepcije tadašnjeg hotela Crna Gora, on je, na kratko, odmjerio recepciju. To mu je, kaže, profesionalna deformacija.

 -Sviđa mi se, ali mi se ne sviđa što ja nijesam tu – kaže on, uz osmijeh.

Bobi Fišer

Ono što je Bobi Fišer bio u šahu to je Janko Gazivoda bio u hotelijerstvu. Tako su gosti bivšeg hotela Crna Gora, simbola Podgorice, ocjenjivali Jankov rad.

– Kad su mi to govorili, prijalo mi je, naravno. Da bi ovaj posao obavljao kako treba čovjek treba da ima viziju, inteligenciju, dobrotu. E, to ti je za posao potrebno, života mi. Bio sam voljen i ja sam volio. Nikada u života nikoga nisam prevario, uvrijedio – priča Janko.

On je počeo da radi 1.aprila 1953.godine, a pojašnjava da uprkos datumu ,,to nije bila šala”. U hotelu Crna Gora proveo je, kaže, najljepše trenutke u životu. Sjeća se druga Veska koji je radio sa njim, kao i ostale ekipe prvog osoblja hotela, ali niko od njih, kaže, nažalost nije živ.

-Hotel nam je bio prva liga, po svemu je bio specijalan. Tu su se okupljale ,,prave osobe“. Tu je dolazio Blažo Jovanović, kasnije su dolazili i drugi rukovodioci, predsjednici opština, stranci… Poznate ličnosti su dolazile, razni italijanski, francuski glumci kad su se snimali filmovi u Titogradu. Svi su hvalili hotel. Čudo je bio u to vrijeme – kaže Janko.

Najbolji gosti su, ipak, priča on, bili Italijani. Janko kaže da su uživali u crnogorskoj hrani i da im se dopadao naš narod.

-Družili smo se i oduševljeni su bili hotelom. Da dodam i da je svaki od njih ostavljao po sto maraka kada su napuštali hotel – kaže on, uz osmijeh.

Janko posmatra hotel Hilton i dodaje kako u njegovo vrijeme ,,nije bilo mašina“.

-Ma, ja sam žmureći sabirao račune, čini mi se. Sve je ručno rađeno. Imao sam sve u glavi. Morao sam znati i jezike. Sve je, ipak, bilo easy(lako). Ujutro kad kreneš na posao obriješ se fino, staviš kravatu… Elegencija je bila važna – kaže on.

Prebirajući uspomene iz tog perioda Janko ne može da se sjeti nekih neugodnih trenutaka sa poslu. Kako su njemu gosti udjeljivali samo riječi hvale, on je uzvrćao na isti način.

Prisjetio se i jedne neobične situacije kada je, kaže, jedan čovjek iz Niša došao pijan u hotel. Kada je trebalo da plati račun, dodaje, rekao je da nema novca, ali se ,,kleo da ga je imao i da ne zna šta se desilo sa njim“.

-Obećao je da će iz Niša poslati novac i povjerovali smo mu. Poslije nekolika dana stigla nam je pošiljka na kojoj je pisalo: ,,Hvala. Ima još dobrih ljudi“. Ovakve stvari se pamte – priča Janko.

Za vrijeme Jankove karijere brojni direktori tadašnjeg hotela Crna Gora su se smjenjivali. Prvi je, priča on, bio Andrija Koprivica, pa onda Mirko Bošković i ostali…

-Radio sam do 1982.godine i onda sam se ovdje rukovao sa tadašnjim direktorom i pošao u penziju. Bilo mi je teško, ali šta da se radi – kaže Janko, dodajući da su taj trenutak ovjekovječili fotografijom.

Kada je počelo rušenje hotela Crna Gora i izgradnja hotela Hilton, kaže da se nije protivio toj ideji. Znao je, dodaje, da će to da se desi.

– Ovo je lijep i moderan hotel. Sve je isto samo što je ovo bolje sto posto. Imao je i hotel Crna Gora mana. Kafana je, recimo, bila loša, ali nam je isto bio ljepši restoran – kaže on, uz osmijeh.

Kada uđe danas u Hilton Janko priča da ima osjećaj kao da je u nekadašnjem ,,svom” hotelu. Voli, kaže, da trenira na Gorici, kao i da svrati u hotel.

-Popijem čaj ili pojedem neka dva kolačića što mi se sviđaju i to je to. Svratim, kao penzioneri što su svraćali dok sam ja radio – rekao je.

Šefica recepcije Hiltona Tatjana Čurović priča da je projektni tim pri izgradnji hotela vodio računa da se ispoštuje stari hotel kroz neke detalje, odnosno simboliku. Ona je ispričala da je ograda koja se nalazi u hotelu restauirana.

-Kada je riječ o ogradi koja je bila ispred hotela Crna Gora šablon koji je bio po ogradi ugraviran je u mermernim ramovima oko svih liftova u hotelu. Oznake su iznad soba, tu su karakteristični kružići…. – priča ona.

Tatjana je pojasnila i da fontana ispred hotela nije izgrađena samo zato što je u trendu, već iz razloga što je ispred ulaza u hotel bila mala fontana.

-Oni su oživjeli tu fontanu – rekla je ona.

Ljudskost

Slušajući Jankovu priču Tatjana kaže da ne može da povuče pararelu u odnosu na danas, jer su se vremena promijenila. Nema više, kaže, tog druženja i ljudskog prisnog odnosa kao nekada.

-Sve je definisano kroz formalnost. Dosta se ulaže u standard. U hotelijerstvu uniformišu kako ćete da razgovarate sa gostom, kako ga dočekujete, kako ga ispraćate, pišu vam rečenice. To vam onda ne da mogućnost da imate prisni odnos. S jedne strane, oni to definišu tako što svi Hiltoni imaju taj isti standarad, jer u svim hotelima dobijate isti nivo usluge, ali sa druge strane opet morate da uspostavite taj neki ljudski odnos i da unesete duh svoje kulture i svog ponašanja kad gost dođe da osjeti tu razliku u svakom hotelu – kaže ona.

 Teško je, dodaje Tatjana, ljudima definisati koju granicu ne smiju preći u komunikaciji sa gostom, ali, dodaje, da misli da su uspjeli u tom dijelu, jer su dobili pohvale od gostiju da se osjeća iskrenost ljudi da pomognu i da im izađu u susret.

Prema njenim riječima, u hotel Hilton dolaze gosti iz raznih krajeva svijeta, ali ona ističe da Podgorica nije turističko mjesto tako da su svi hoteli više neki tranzit.

– Gosti u prosjeku borave dva dana. Dođu, završe posao i imaju sastanke. Hotel im služi da prespavaju – kaže ona.

 Tatjana dodaje i da brend daje sigurnost, a povodom toga se prisjetila nedavnih gostiju iz Meksika. Riječ je o kompletnoj porodici koja je boravila u tri sobe, a uputili su se bili u Međugorje.

– I onda su prošli kroz Crnu Goru i brend daje sigurnost ljudima koji malo poznaju određenu državu. Definitivno ima negdje i povoljnijeg smještaja, ali je brend taj koji vas proda – rekla je ona.

Tatjana je istakla i da je dobila titulu najbolje šefice u hotelu Hilton od strane radnika. Janko joj je čestitao, a potom su se dogovorili da zajedno obiđu pojedine prostorije Hiltona.

-Đe se nalazi sad kuhinja- čuo se Jankov glas dok su odlazili.

 N.Đ.