VESNA DEDIĆ ZA MNE MAGAZIN: Ako čekamo da nam drugi ljudi stvore sreću, načekaćemo se

Vesna Dedić juče je u atrijumu šoping mola ,,Delta city” u Podgorici promovisala svoj roman koji je objavljen prije dvije sedmice ,,Seti se naše ljubavi”. Promociju su Sanja Marinković i ona organizovale u sklopu manifestacije ,,Bulevar ženskih tajni by Sanja & Vesna”.
Nakon ovog događaja na kojem su prenesene poučne poruke i razgovora, fotografisanja, te potpisivanja knjige za najvjernije poštovaoce svog rada, Vesna Dedić odvojila je vrijeme i za čitaoce MNE magazina.
Kako ste došli na ideju za ovaj događaj?
– Ova ideja je stara već godinu i nešto. Sanja Marinković i ja ovo radimo u Beogradu. Radili smo u tržnom centru ,,Delta”, u tržnom centru ,,Ušće”, imali smo veliki uspjeh, evo odvažili smo se da dođemo u Podgoricu. Malo je nezgodno vrijeme, ovo je prvi sunčani dan, prvi sunčani vikend, pa su ljudi otišli tamo gdje treba, na more i na selo, ali, u svakom slučaju, ovo je lijep način da se susretnemo s našim gledateljkama, čitateljkama, da promovišemo neke prijatelje s kojima sarađujemo godinama. 
Koja je to ženska tajna koju biste otkrili muškarcu?
– Nikad nijednu. Ako im je baš do tajni neka uzmu da čitaju moje knjige. Pametni muškarci čitaju moje knjige, pa im bude lakše da pokažu svoje emocije i ono što najteže rade, a to je da shvate u čemu griješe.
Šta je to što jedna žena treba da zna?
– Treba da zna sve. Treba da zna, prije svega, da oprosti sebi, da cijeni sebe, da zna da pokaže ljubav, treba da zna da pokaže i kada ne valja, i da se ne stidi toga, treba da nauči da koristi svoju slobodu i da učini sve da svoju slobodu određuje ona, a ne da joj drugi postavljaju granice slobode.
Ime Vašeg romana opet nosi naziv po jednoj divnoj pjesmi. Na koji Vas je način pjesma ,,Seti se naše ljubavi” Nade Knežević inspirisala za ovaj roman?
– Ja sam već uveliko pisala roman i onda sam smjestila junake jedne večeri u prvi red Doma sindikata, kada se dešavalo ,,Beogradsko proleće” 1971. Onda sam, naravno kao svaki dobar novinar, istraživala koje sve pjesme su te večeri izvedene i potpuno slučajno se desilo da sam ja već bila napisala da junakinja voli Biseru Veletanlić i pjesmu ,,Ne plači”, koja je izvedena iste te večeri na ,,Beogradskom proleću”, kada i ova balada. S obzirom da je ova pjesma više vezana za poruku romana, ja sam se odlučila da naziv romana ne bude ,,Ne plači”, po pjesmi Bisere Veletanlić, nego ,,Seti se naše ljubavi”.
U romanu Pobjednik čeka svoju Pobjednicu na suprotnoj strani obale. Da li vjerujete u srodnu dušu?
– Ne vjerujem ja ništa tome. Ja samo vjerujem u strast. Sve što je preko toga, to je neka kalkulacija. Ono što svi pamtimo jesu trenuci kad smo voljeli strasno. Nije riječ samo da voliš strasno muškarca, možete strasno voljeti i dijete, i prijatelje i more, i kocku. Sve što je na nivou strasti mislim da je jedino što je istinski shodno.
Aleksandra Radović rekla nam je danas: ,,Sve, i dobro i loše, nama je na korist”. Kakvo je Vaše shvatanje života?
– Meni godi samo ono što je lijepo, a ono što je loše, vjerovatno je Aleksandra mislila na to, to su trenuci kada ne ide i sve zavisi kakva je ko ličnost. Ja jesam tip ličnosti koja, kad je bilo nešto loše, ja sam to smatrala da je pravi trenutak da treba da nešto promijenim u životu. I neke najbolje stvari koje su mi se desile, desile su se u trenucima kad je meni bilo loše i kad sam skupila snage da se suprotstavim tom nečem lošem.
Da li se slažete s Oljom Ivanjicki da je život najbolje karte podijelio prvom redu?
– Ne slažem se to sa Oljom. Olja je to govorila i to govori u mom romanu. Moje mišljenje je da nebitno u kom redu sjediš, bitno je gomilati sreću, u bilo kom redu, pa makar i na galeriji.
Da li je sreća, kako se kaže u ovom romanu, stvarno samo stvar sebičnosti?
– Jeste. Može da bude sve predivno oko tebe, ako ti nisi spremna da budeš srećna, onda ništa od te sreće. Stvar sreće jeste stvar sebičnosti zato što slušam kad kažu neko je baksuz. Postoje baksuzi koji nisu spremni da žive u nečem lijepom. Samo čovjek sam sebi može da stvori sreću. Ako čekamo da nam sreću stvore drugi ljudi, načekaćemo se.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac