ART PREPORUKA
DORA RUŽDJAK PODOLSKI PRED PREMIJERU NA BARSKOM LJETOPISU: Uzbuđena sam što ću režirati ,,Orkanske visove“
Kako je već najavljeno, ove će godine u okviru Večernje scene 30. jubilarnog Barskog ljetopisa biti postavljena i jedna festivalska produkcija – „Orkanski visovi“. Premijera je zakazana za 20. jul, nakon čega su planirana tri reprizna igranja 21, 22. i 23. jula. Komad režira ostvarena hrvatska rediteljka Dore Ruždjak Podolski, po dramatizaciji crnogorske dramaturškinje Stele Mišković, sa Milošem Pejovićem u ulozi Hitklifa, jednog od najpoznatijih junaka svjetske književnosti. Barski ljetopis predstavu radi u koprodukciji sa Kraljevskim pozorištem „Zetski dom“.
To će biti prvi put da se ovaj klasik dramatizuje ne samo kod nas, već na cijelom Balkanu. Birajući ovaj naslov, tim Festivala je imao jasnu viziju da za svoju publiku napravi nešto što će biti osvježenje na crnogorskom pozorišnom repertoaru, a što će zadovoljiti najviše estetske i umjetničke standarde. Osim toga, ideja organizatora je da se u okviru produkcija ovakvog kalibra omogući saradnja velikih regionalnih rediteljskih imena i crnogorskih glumaca i pozorišnih djelatnika, kako bi se time na pravi način valorizovao prvenstveno naš kadar i pružila prilika za povezivanje i sticanje dodatnih iskustava. Dakle, kao i naslov Emili Bronte Orkanski visovii cjelokupna ekipa birana je veoma promišljeno.
Rediteljka Dora Ruždjak Podolski, iza koje je više od 70 dramskih, operetnih i opernih naslova, koji su njeno stvaralaštvo učinili cijenjenim u cijelom regionu, iskazala je veliko zadovoljstvo što ostvaruje, kako je rekla, prvi put saradnju sa crnogorskom ekipom, i to baš u okviru Barskog ljetopisa.
U cjelosti vam prenosimo razgovor sa njom.
Kao renomirana rediteljka čije se stvaralaštvo, ne samo u Hrvatskoj već u cijelom regionu visoko vrednuje i cijeni, ukazali ste, prema riječima organizatora, izuzetnu čast Festivalu time što radite ovogodišnju premijeru. Na koji ste način vi – profesionalno i lično – doživjeli učešće i saradnju u okviru Barskog ljetopisa, koji ove godine slavi 30. godina postojanja?
Mi redatelji svojevrsni smo nomadi – od prvih profesionalnih koraka upućeni smo na lutanje i samoću. Čak bih rekla da su te dvije karakteristike važan preduvjet da bi se uopće mogli baviti ovim poslom. U tom smislu, i ja se osjećam iznimno privilegiranom što ću dati svoj doprinos Barskom ljetopisu – scena u Starom Baru izuzetna je, jedna od najljepših ambijentalnih scena na ovim prostorima zasigurno. Uzbuđena sam što ću režirati Orkanske visove u toj nepatvorenoj ljepoti, ljepoti samoj, na mjestu susreta nekoliko kultura i civilizacija koje su upravo i odredile ovo mjesto i učinile ga tako posebnim. Pored toga, vrlo je važan faktor i razmjena iskustava, kako profesionalnih, tako i životnih, kao važna odrednica za umjetnički rast i napredovanje. Sigurna sam (a tome svjedočim već i sad, za vrijeme priprema za ovu predstavu) da će mi crnogorski umjetnici pokazati neke nove puteve za koje nisam ni znala da postoje, kao što se nadam da ću i ja njih moći nadahnuti.
S obzirom na broj, žanrovsku raznolikost i prirodu ostvarenja koja ste do sada potpisali, šta mislite o odabiru teksta koji postavljate na scenu Ljetopisa, Orkanskim visovima? Kako se on uklapa u vaš profesionalni senzibilitet i šta uočavate da je najveći izazov koji treba da savladate?
Na Orkanske visove se ponajčešće gleda kao na neki poludefinirani ,,ljubić”, barem na ovim prostorima. Izuzetno je hrabro od direktorice Ksenije Popović što je imala viziju postaviti ga u kazalištu. Brda i vrleti iznad Starog Bara te izoliranost scenskog prostora koji nalikuje utrobi svijeta daju ovom uprizorenju dodatni kontekst i naglašavaju osnovnu temu djela – koja je granica između čovjeka i čudovišta, i koji su to mehanizmi da bi se postalo i jednim i drugim. Koliko je svatko od nas čovjek, a koliko čudovište. I kako se nosimo s tim, gotovo bih rekla svakodnevnim mijenama. O tome dramaturginja Stela Mišković i ja želimo progovoriti u ovom kazališnom uprizorenju i trenutno nam je najveći izazov prevesti roman na esencijalan i pregnantan kazališni jezik.
Kojim ste se kriterijumima vodili pri odabiru glumačke ekipe, s obzirom na činjenicu da je ansambl u cjelosti crnogorski, a sa njim niste do sada niste imali priliku raditi?
Kao prvo, moram naglasiti da se Crna Gora može podičiti izvanrednim glumcima. To je jedan specifikum na koji se zaista može biti ponosan. Neke sam glumce već ranije gledala na kazališnim daskama, neke sam gledala u snimkama predstava. U odabiru glumaca vodim se ponajčešće intuicijom, to jest, intuiciju slušam koliko je god moguće i koliko mi je dano u trenutku. Prilikom odabira glumaca pokušavam definirati u svojoj glavi energetsko polje koje bi određena glumica ili glumac trebao ispuniti, I to unaprijed pokušam vizualizirati. Potom mi je lakše odabrati jer na neki način kombiniram glumački značaj s idejom u svojoj glavi, kao da slažem puzzle.
Dramaturgiju radi Stela Mišković. Kako „komunicirate“ sa njenim autorskim jezikom i estetikom koju njeguje? Kako biste opisali saradnju i interakciju koju imate?
Srećom, vrlo dobro se razumijemo Stela i ja. Gotovo svakodnevno komuniciramo, brusimo tekst dramatizacije i dakako, zajedno krojimo dramaturgiju, u želji da stvorimo djelo koje će korespondirati s publikom u duhu suvremenosti.
Pored rediteljke Dore Ruždjak Podolski i dramaturškinje Stele Mišković, autorski tim sačinjavaju: Jelena Tomašević (scenografija), Lina Leković (kostimografija), Slobodanka Bobana Dabović (muzika). U glumačkom ansamblu su: Miloš Pejović, Ana Vučković,Katarina Krek, Dejan Ivanić,Branka Stanić,Emir Ćatović,Jelena Simić i Simo Trebješanin.
Kao najava premijeri, 18. jula u okviru književnog programa Večernje scene, biće organizovan i razgovor o romanu Orkanski visovi, na platou ispred Dvorca, sa početkom u 21h.
Najnoviji komentari