-Zatvorite oči. Zamislite sebe kako doživljavate strasnu avanturu, novu, punu iznenađenja, misterije, rizika… Ili je se bar prisjetite. Zamislite momenat kad vjerovatno osjetite želju u svom tijelu kakvu obično sebi ne dozvoljavate da osjećate…”, govori terapeutkinja raznovrsnoj grupi slušalaca koji je bespogovorno slušaju. Vidi se da je nekima od njih nelagodno, dok drugima radi mašta… Zbog čega su takve emocije nelagodne, samozabranjene?
Jer ste u vezi. Jer ste vjereni. Jer ste udati. Oženjeni. I zaboravili ste da takva želja može da se osjeća. I što je više suzbijate, ona je sve jača. Nezadrživo vas gura u ono što zovemo prevarom. Ta riječ podrazumeva da postoji krivac i da postoji žrtva, oštećena strana, neko kome je nanijeta nepravda i nepopravljiva šteta. I koju barem žalimo ako već nijesmo na njenoj strani.
Sasvim sigurno nije vaš partner kriv što ste legli u tuđe naručje, mada mnogi krive monogamiju. Monotonija braka postaje brža nego ikada. Još su stari Rimljani znali da gdje je ljubav, tu je laž… I tu je prevara.
Iako želimo da vjerujemo da su afere utočište za nezadovoljstvo u braku, da samo nesrećni varaju, ispostavilo se da biti “srećan” nije dovoljan protivotrov za aferu. Živimo u eri kada se svi upinju da svoj brak predstave kao sreću, jer “neće se to nama desiti”. Bliski smo, sve radimo zajedno, volimo se. Ali je upravo to faktor koji gura ljude u tuđ krevet. Traženje potpune udobnosti, taj novi moderan brak može da ubije osećaj novog i avanture.
Tako tvrdi “nova doktorka Rut” (Rut je liječila američku naciju i postala kulturna ikona dvadesetog vijeka, u eri prije saginjanja Monike Levinski), Ester Perel, autorka knjige “Parenje u zarobljeništvu”, žena koja govori devet jezika i zovu je (novim) seksualnim iscjeliteljem američkog društva.
Perel, koja piše novu knjigu radnog naslova “Afera u doba transparentnosti”, kaže da je transparentnost novo i dominantno obilježje naše kulture. Način na koji se sve ogoljava na televiziji, ali i u stvarnom životu. Kad to prenesete na mikrokosmos braka, automatski znači da sve morate da kažete svom partneru. Ako to ne uradite, ili mu ne vjerujete ili imate opasnu tajnu. Ali, dr Perel kaže da je privatnost nešto između dvije krajnosti, tajnosti i transparentnosti i da upravo takvo očekivanje ubija brak.
-Imamo ideju da su naši partneri naši najbolji prijatelji, da postoji jedna osoba koja će ispuniti sve naše potrebe, što je zaista izvanredna ideja. Po definiciji, ljudi koji varaju prave takvu grešku zato što im nešto nedostaje kod kuće. Mislimo da ako kod kuće imaš ono što ti je potrebno, nećeš željeti da to tražiš negdje drugdje. Umjesto da shvatamo da je brak nesavršen aranžman- kaže ona.
Taj nesavršeni aranžman lakše kao nikada ranije daje vam mogućnost da ga napustite, bez stigme. Ali, većina onih koji varaju, na kraju krajeva, želi da ostane u svom gnijezdu. Zbog čega?
Nekad je previše loše da biste ostali, ali i previše dobro da biste otišli. Šta je onda ono što tjera na preljubu one koje dr Perel opisuje kao “dugogodišnje monogamiste koji jednog dana pređu liniju i zakorače na mjesto gdje nikad nijesu mislili da će otići”? Oni ostaju monogamni u svojim uvjerenjima, ali doživljavaju jaz između ponašanja i svojih vjerovanja.
-Odmah mogu da vam kažem najvažniju rečenicu iz knjige, zbog koje se na mojim predavanjima u svim djelovima svijeta glave okreću u stranu: često ne idemo negdje zbog toga što tražimo drugu osobu. Idemo negdje jer tražimo drugog sebe. Nije to da želimo da ostavimo osobu sa kojom smo, već želimo da napustimo osobu koja smo postali-kaže ona.
Koliko ste puta čuli da vam neko kaže “želim da osjetim da ponovo živim”, ili zbog ovoga sam “ponovo živa”? Sloboda 21. vijeka ne podrazumjeva da po ulasku u brak osjećate slobodu. Jer tada, ako ste žena posebno, počinjete da brinete o drugome, o drugima. Štitite djecu 24/7 i sve manje mislite o seksu sa svojim partnerom. Sve postaje rutina, sve je poznato, staro, isprobano, viđeno toliko puta kao repriza filma na TV-u. A onda sretnete nekoga i otkrijete u svom tijelu nešto što nijeste osjetili u poslednjih osam godina. Ili nijeste ni znali da postoji u vama.
Dr Perel kaže da se danas u brak ulazi sa potpuno drugačijim očekivanjima nego u vrijeme kad se ona – prvi od četiri puta – upuštala u tu avanturu. Ako je nekad podrazumjevao čitav romantični paket, bez anksioznosti i straha od napuštanja, milenijumska generacija ima potpuno drugačije “tripove”. Njihovi strahovi su da će izgubiti sebe, a tako su naporno radili da izgrade sopstveni identitet. I to je cijena koju plaćaju zbog visokoindividualne kulture u kojoj žive.
-Nekad je monogamija značila jednu osobu za čitav život. Ako je trebalo da se vjenčamo da bismo imali seks prvi put, i znali smo da je to do kraja života, tada je nevjerstvo bilo jedan od načina da se suočimo sa ovim ograničenim izborom. Ali sada dolazimo do pitanja zbog čega nevjerstvo ostaje izbor kad je moguće razvesti se? Zašto varati ako možete da odete? Mislite da bi nesrećna osoba željela da ode. Ono što se promjenilo je da očekujemo mnogo više od naših veza. Očekujemo da budemo srećni. Dakle, mi se ne razvodimo ili imamo afere jer nijesmo srećni, već zbog toga što mislimo da možemo da budemo srećniji. I to je dio koji nam je donijela feministička rasprava. ‘Ja to zaslužujem, ja imam pravo na to, ja mogu da imam ovo’. To dozvoljava ljudima da konačno produže želju da se osjećaju živima. To je jedna riječ koju čujem svuda u svijetu – živ. To je razlog zbog čega su afere tako erotično iskustvo. Nije sve u seksu, već u želji, pažnji, u povezivanju sa onim dijelom nas koji smo izgubili ili nikad nijesmo znali da postoji. Sve je u čežnji i gubitku-kaže dr Perel.
O aferama nećete pročitati ništa dobro, bilo gdje. Novine su uglavnom pune savjeta kako da prebolite prevaru, zbog čega vas partner vara, kako da vas partner ne prevari, kako da otkrijete preljubu i slično. To je igra dobrog i lošeg, onog koji je prevaren i onog koji gužva tuđu postelju. Terapeuti vas uvjeravaju da je problem u vama, tražeći odgovor na pitanje šta je to pogrešno u vašem braku. Dr Perel se, međutim, ne slaže s tim. “U Americi, primarna diskusija o aferama je o njihovom uticaju, rijetko o značenju i motivima. Pročitali ste možda 90 članaka o aferama, i svi su o tome šta je pogrešno sa vašim brakom, da imate neku vrstu rane traume, narcisizam… A onda je druga diskusija o žrtvi počinioca.
Moramo dati žrtvi dovoljno saosjećanja dok izvršilac treba da osjeća kajanje i želju da se popravi. Terapeuti misle da mora nešto da bude pogrešno sa osobom koja ima aferu. Takođe, većina terapeuta u Americi neće da radi sa tajnama. Njihov stav je, ne govorite mi ništa što ne mogu da kažem pred vašim partnerom. Okončaj to ili kaži svom partneru. Dakle, polovinu vremena ljudi lažu svoje terapeute i svoje partnere. Da li je to najbolja stvar, priznati? Ili možemo da ispitamo to, prije nego što počnemo da živimo sa posljedicama sa kojima terapeut neće morati da živi?”
Da li onda priznati aferu? Laž nikad nije shvaćena kao čin brige, ni u jednoj kulturi svijeta. Teško nam je da prihvatimo da laž može da bude izgovorena iz želje da se zaštiti, kaže nova dr Rut. Ona smatra da suprotnost od transparentnosti nije poštovanje, već agresija, jer ljudi ponekad priznaju aferu za svoje dobro.
-Pravim razliku između varanja i ne-monogamije. Varanje je kršenje ugovora. Ljudi me pogrešno razumiju jer misle da im govorim da su afere okej. Nijesu! Ne bih preporučila aferu više nego što bih preporučila rak, ali ipak, na kraju mnogo ljudi shvata vrijednost života tek kad se razbole-pojašnjava.
I šta kad nastupi kriza? One su neminovne, nije bitno da li se događaju kad upadnete u monotoniju, ili se u vama probudi neobjašnjiva glad za srećnijim životom, počnete da patite za nečim drugim što nemate a guraju vam svakodnevno ispred nosa, ili jednostavno, kako kaže ova psihoterapeutkinja, bježite od sebe. Čudno je da neko ko iza sebe ima četiri braka daje lekcije o ljubavi, ali ona kaže da je pronašla formulu da sačuva ono što se zove bračna zajednica.
“Većina ljudi danas ima dva ili tri braka iza sebe, dok neki od nas imaju samo jednu osobu do kraja života. Ja sam u četvrtom braku i imamo potpuno reorganizovanu strukturu veze i komplementarnosti. Sa sadašnjim partnerom je postalo jasno da ćemo ili ući u krizu i okončati ga ili ćemo ući u krizu i obnoviti ga. I to je jedna od rečenica sa najviše nade koji izdani partner može da čuje kad dođe u moju ordinaciju dan nakon što otkrije prevaru i upadne u stanje šoka ili kolabira. Ja mu onda kažem: vaš prvi brak možda će biti okončan, ali verujem da je afera često snažan alarmni sistem za strukturu kojoj je potrebna promjena. I tada ljudi kažu: ali da li je moralo da bude tako? Odgovaram im: Rijetko sam vidjela nešto tako snažno što vodi do regenerativnog iskustva. Ovo je kontroverzna ideja, ali izdaja je nekad regenerativni čin. To je način da se kaže ‘ne’ trulom sistemu kojem je potrebna promjena.”
Da li je ne-monogamija naša sljedeća stanica? Dr Perel vjeruje da jeste. On kaže da kao što ni predbračni seks nijesmo mogli da zamislimo, ipak će doći do promjene. Novi koncept braka mogao bi da bude kao kod Andervudovih, para iz serije House of Cards, koji nijesu monogamni, ali nikad nijesu ni o tome razgovarali, iako se sve zna.
“Na njih gledamo kao na moćan par. Ljudi ne vide da oni imaju dubok osjećaj intimnosti. Ali njihova intimnost je u tome kako se podržavaju u svojim potragama. To je intimnost bazirana na njegovanju različitosti. Mi smo tu jedno za drugo, pomažemo se da postanemo ono što želimo da postanemo. A jedna od važnih baza u bilo kojoj vezi je kako par pregovara o zajedništvu i razdvajanju. Mi smo generacija koja vjeruje u samoispunjenje, ali i u posvećenost, i doći ćemo do novih pregovora oko monogamije. Čvrsto vjerujem da će i to doći na red. To ne znači da će svima odgovarati. Ali to je naša sljedeća granica.
Izvor: nedeljnik.rs