ART SLAJDER

BELA TAR ZA MNE MAGAZIN: Nisam tu da bih osuđivao, živim svoj život

Velikan mađarske kinematografije Bela Tar bio je gost BAFF-a i u Podgorici juče u KIC-u ,,Budo Tomović” održao razgovor o svom stvaralaštvu. Tar je neko čiji se rad riječima ne možete izraziti, već ga morate vidjeti.
Možda i najbolji pokazatelj njegovog djela su duboki uzdasi i suze publike koja je sinoć bila u prilici da vidi jedan od njegovih filmova ,,Verkmajsterove harmonije”.
Za MNE magazin govori o tome da li smatra da je promijenio svijet svojim filmovima, kako uopšte vidi svijet danas, te zašto se ljudi plaše slobode.
Izjavili ste: ,,Želio sam da mijenjam svijet svojim filmovima”. Da li smatrate da ste uspjeli u tome?
– Da, htio sam mijenjati svijet kada su mi bile 22 godine. Tada sam imao osjećaj da mogu promijeniti svijet svojim filmovima. Tada sam govorio: ,,Dobro, imamo socijalne probleme koje trebamo da riješimo.” Morao sam na kraju da se suočim sa time da ne mogu mijenjati svijet. To je kosmički dio. Znate što, ako kažete da su filmovi dio svijeta, u tom smislu promijenio sam svijet malo.
Kako vidite svijet danas? U posljednjem ostvarenju imali ste Muhameda sa harmonikom koji je označavao izbjeglice?
– Nije to film, Muhamed je dio izložbe u Amsterdamu. Tu smo scenu snimali u Sarajevu.  Kakav je današnji svijet? Ne znam. Ponekad ga ne razumijem. Naravno da razumijem sve zapravo, ali nisam tu da bih osuđivao i ne mogu vam reći da je svijet dobar ili loš. Ne vidim da je to pravi način. Samo živim život, razmišljam o lijepim stvarima, ali i nekim užasnim stvarima. Naravno da me strašne stvari bole, lijepe me čine srećnim. Ja sam samo ljudsko biće, kao vi. Kada vidite nešto u životu, to vas transformiše. Kasnije to sagledavate sa svoje tačke gledišta, jer to je bio moj posao i još uvijek je, čak iako više ne snimam dugometražne filmove.
Kapetan u ,,Satantangu” kaže: ,,Ljudi ne vole slobodu. Plaše je se.” Zašto?
– To je bio njegov tekst. Bila je to njegova pozicija. A to je pozicija gdje govorimo da ljudi nisu spremni da budu slobodni. To je dobra pozicija ako želite ljude ostaviti u djetinjstvu. Ako želite da se sa njima ophodite kao ja sa vama – jednako, onda je to druga stvar.

Razgovor i foto: Bojana Radonjić

Facebooktwittergoogle_pluspinterest