NAŠE PRIČE
B. BIKS ALIU, ZAMJENIK ŠEFA MISIJE U AMBASADI SAD: Ponosan sam što sam kao sin imigranta postao diplomata
Zamjenik šefa Misije u Ambasadi SAD u Crnoj Gori B. Biks Aliu, u našoj zemlji je od avgusta 2014. godine.Potiče iz porodice imigranata i na listi je najuspješnijih Amerikanaca albanskog porijekla. Tokom diplomatske karijere dobitnik je brojnih nagrada Stejt dipartmenta.
,,Diplomata koji voli ljude” kako za sebe kaže Aliu, dočekao je ekipu portala Montenegro magazin u svom domu u Podgorici čije zidove krase djela crnogorskih slikara. Pričao nam je o odrastanju, porodici koja je u Americi, studijama medicine, diplomatiji, Crnoj Gori, o utiscima koje će ponijeti kada u avgustu krene u Poljsku gdje ga u Krakovu čeka mjesto generalnog konzula.
Biks Aliu govori engleski, albanski, makedonski, crnogorski, poljski, srpski, a sporazumijeva se i na njemačkom, turskom i grčkom jeziku. Posao ga je vodio u mnoge dijelove svijeta gdje je bio u prilici da upozna i različite kulture. U Crnu Goru je prvi put došao kad je dobio zaposlenje ovdje.
-Imamo sreću u Stejt dipartmentu da smo u prilici da putujemo, učimo jezike i upoznamo različite kulture. Bio sam u Tirani, Skoplju, Dubaiju, Varšavi, sad u Crnoj Gori… Dok sam bio na Kosovu nisam dolazio u Crnu Goru. Nisam znao koliko je Crna Gora lijepa i da su Crnogorci toliko lijepi ljudi, ljubazni i gostoprimljivi. Do danas nisam sreo nikoga zlonanamjernog, a to je rjetkost. Cilj mi je bio da dobro naučim vaš jezik, pogotovo lokalizme koje Crnogorci svakodnevno upotrebljavaju. Tako, na primjer, kad mi neko kaže ,,hvala”, ja kažem ,,vazda” – kaže, uz osmijeh, Aliu.
Veoma je ponosan na izbor profesije. Počeo je da studira medicinu na univerzitetu u Čikagu, a diplomirao je na Medicinskom fakultetu na Kosovu. Bio je, kaže, odličan ljekar, ali je istovremeno znao da medicina neće biti njegovo profesionalno opredjeljenje.
– U Americi je jako teško postati diplomata. Danas sam ponosan na činjenicu da je sin jednog imigranta mogao da postane diplomata. Moj otac je želio da iskoristi saznanja koja je stekao u novoj zemlji-Americi, da pomogne da se razvije demokratija na prostoru Jugoslavije. On je znao da mora nešto da se promijeni, da taj socijalizam nije nešto što treba da bude izbor ljudi koji su u tom vremenu živjeli na ovim prostorima. I mnogo se trudio da moje sestre i ja imamo sve ono što on nije imao odrastajući. Gledao sam oca kako mnogo radi u nastojanju da kreira jedan drugačiji, bolji svijet o kojem je sanjao, prvenstveno za nas, za svoju djecu. Od njega sam naslijedio taj elan za rad. Volim ljude, volim da šetam, da vidim gdje ljudi žive, kako žive, kako se hrane, vrlo sam otvoren u smislu upoznavanja i komunikacije i smatram da je to jako korisno za diplomatiju. Važno mi je da razgovaram sa ljudima, da osluškujem kako oni razmišljaju, kakve su njihove težnje. Lako je u diplomatiji kreirati svijet u kojem samo razgovaraš sa diplomatama, političarima. Ja volim da stvaram sliku o nekoj zemlji na osnovu detalja koje primjećujem u kontaktu sa običnim ljudima – priča naš sagovornik.
Smatra da je komunikacija izuzetno važna.
– Važno je da koristimo što više metoda komunikacije i da se dopre do više ljudi. Ja sam Fejsbuk generacija, koristim tu mrežu i Instagram, ali smatram da društvene mreže ne mogu zamijeniti komunikaciju uživo ,,fejs tu fejs”. Čovjek mora da čita iz više izvora i da nakon toga formuliše svoj stav. Kad sam bio mlad, kad bih vidio nešto na televiziji – to je bila stvarnost. Danas je drugačije, danas moraš biti oprezan s prihvatanjem informacija i povjerenjem u informacije. Kad sam bio na fakultetu i radio neke analize trebalo je mnogo da čitam i tražim činjenice, a danas se informacije traže na pretraživaču, pa ljudi lakše dolaze do njih. Ali, čini mi se da ne razmišljaju puno kritički i ne razvijaju kritičko mišljenje.
Sa urednicom portala Montenegro magazin
Na fakultet na Kosovu došao je kroz program razmjene studenata. Iako je planirao da se tamo kratko zadrži, tokom studija upoznao je suprugu koja je iz Makedonije, pa je ostao i diplomirao na tamošnjem univerzitetu. Dok su djeca bila mala, porodica ga je pratila na njegovim diplomatskim putovanjima. U Crnu Goru su dolazili nekoliko puta, a ovaj period odvojenosti za njega je, kaže, jedan od najtežih u životu.
– Supruga radi u Americi i vrlo je uspješna, pa joj nije bilo lako da ostavi posao i dođe ovdje. Moj sin Blejd je bio završna godina u gimnaziji kada sam ja dobio posao u Crnoj Gori i nismo mogli da ga odvojimo od društva i škole jer ne bi bilo fer da mu nismo dozvolili da diplomira sa svojom generacijom. On sad studira političke nauke na Pensilvanija univerzitetu. To je bio njegov izbor i ja se nisam miješao u to. Komentarisao sam da, s obzirom na to da je igrao američki fudbal, može da bude sportski novinar, ali on to nije htio. On želi da bude advokat. Kćerka Tea ima 12 godina. Napravili smo kompromis da oni ostanu u Americi, ali zahvaljujući skajpu svakodnevno smo u komunikaciji. To naravno nije savršeno, ali se trudimo da komuniciramo koliko možemo i da nađemo način da ublažimo razdvojenost – kaže Biks Aliu.
Na pitanje na čemu insistira u vaspitanju djece, kaže:
– Na poštovanju, samostalnosti, da znaju da je multikulturalnost zaista važna stvar u životu i da nauče da budu pristupačni.
Naš sagovornik je, kaže, liberalan i ne voli generalizaciju o ma kojoj sferi života da je riječ. Takav pogled ima i na brak.
– Za uspješan brak važno je razumijevanje, kompromis, lojalnost, jednakost, ali najvažnija je ljubav. Ne volim uopšte generalizaciju, pa tako ne volim da generalizujem ni ljubav. Vrlo sam liberalan čovjek, smatram da u svim sferama moramo da kreiramo svoj stav. Svi smo isti, važno je razumjeti čovjeka – kaže Biks Aliu.
Kaže da kad ima vremena puno šeta i voli da se vozi po Crnoj Gori.
– Crna Gora ima prelijepu obalu. Volim Perast, gradić koji je očuvao taj duh arhaičnog, kao iz bajke je. Volim i Podgoricu. Kad si u Tivtu to je kao da si u Dubaiju. Sve što hoćeš da vidiš postoji u Crnoj Gori. To je vrlo važno. Probao sam nacionalna crnogorska jela, ali su neka baš jaka. Na primjer, kačamak je jaka hrana, a Crnogorci su krupni i mogu to da svare… Probao sam i vaša vina, Vranac je super, a moj favorit je domaće vino u restoranu Troja u Tuzima.
Kad se njegova diplomatska misija u Crnoj Gori završi, posao ga vodi u Poljsku.
– Ovdje imamo puno posla i puno radimo, pa mi je potreban odmor. Odavde odlazim u Ameriku gdje ću usavršavati poljski jezik. Biću generalni konzul u Krakovu. To je za mene značajno unapređenje. Krakov je lijep grad i Poljaci su divni ljudi – otkriva planove Biks Aliu i dodaje: Čak i kad odem dolaziću ovdje.
Vedrana Tadić-Tarailo
Foto: B. Šekularac
